Bliži nam se prva godišnjica masovne pogibije nedužnih ljudi ispod nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, koje šatro čovjek Dragan J. Vučićević iz svog šatro studija neljudski ponižava i vrijeđa, dok njegov neokrnjeni idol predsjednik Srbije Aleksandar Vučić – nakon teorija zavjere što su ih plasirali predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić i zastupnik Srpake napredne stranke Nebojša Bakarec (isplanirani teroristički akt) – u priču uvodi i vijećnika u novosadskoj Skupštini grada Mišu Bačulova, pitajući se pred svekolikom javnošću »zašto baš on, zašto baš tada i zašto baš tamo?« i ne uzimajući u obzir sve druge osobe koje su se istoga momenta zatekle tamo i zanemarujući činjenicu da čovjek ima pravo na slobodu kretanja po vlastitom gradu, uključujući i izbor vremena, mjesta i načina na koji će je koristiti.
U tako shizofrenoj situaciji – lišenoj svakog oblika ljudskosti, empatije, osjećaja za odgovornost i zdravog razuma – a koju svakodnevno do usijanja podgrijeva šatro čovjek Dragan J. Vučićević i njegovi šatro kolege i šatro gosti u šatro studiju – jedan nenormalan detalj potire se do razine nepostojanja, dakle do razine da kao takav ne može postati niti vijest, a kamoli predmet javnog preispitivanja, od novinarskih reportaža preko inspekcijskih istraživanja pa do sudskih epiloga. Riječ je, naravno, o nadvožnjaku na Segedinskoj cesti koji je od prije dva tjedna bogatiji za uspostavu željezničkog prometa na još jednoj relaciji, onoj između Subotice i Beograda. I riječ je, naravno, o Jugoslavu Iviću koji svojom kamerom od početka bilježi svu raskoš građevinskih anomalija na ovom nadvožnjaku. Posljednji u nizu njegovih kratkih video-uradaka snimljen je 20. listopada, dakle prije četiri dana, i na njemu se jasno vidi odvajanje dijela koji drži »strop« od zida. Na razmjerno kratkoj snimci (trajanje 15 sekundi) također se vidi pravilno izbušena kružna rupa u podnožju zida, kao što se vide i postavljene trake za zaustavljanje pješačkog prometa, ali i pješaci koji tuda nesmetano prolaze. E, da: ispod teksta Jugoslava Ivića »’Soko’ razdrmao subotički podvožnjak posle samo dve nedelje vožnje 200 na sat...«, na samo metar-dva u unutrašnjosti zida jasno se vidi poruka, koju kao da je osobno pisao šatro čovjek Dragan J. Vučićević ili netko od njegovih šatro gostiju: »Blokaderi teroristi«.
Rijetki lokalni mediji i tek poneki segment javnosti, poput gradskih odbora Stranke slobode i pravde i Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara, reagirali su na ono što svatko tko se tuda kreće svakodnevno može i sam primijetiti. U svojim priopćenjima i jedni i drugi ukazuju na nestručnost i korupciju i uz pozive na odgovornost apeliraju i na obustavu željezničkog prometa dok se stvari o sigurnosti jasno ne utvrde. Ali, i prije no što su ih uputili jasno je da će njihova priopćenja završiti u virtualnom bljedilu tinte na papiru jer su šatro ljudi, poput Dragana J. Vučićevića, što bi reko Đole, »federalni trend«. Trend koji stoprocentno uspješno veliki dio javnosti namjerno vodi u krivom smjeru magle i mraka, a na čijem se putu sve vrijeme gromoglasno smjenjuju laži, klevete, uvrede, podmetanja i najave ubojstava kao što je to nedavno učinjeno gdje, pa naravno, u šatro studiju čiji je vlasnik šatro čovjek Dragan J. Vučićević.
Osim zdravog razuma, u Subotici, ali i cijelom društvu, na cijeni niskoj do totalne rasprodaje su i zdrav vid i sluh, o čemu jednako svjedoči i šutnja inspekcijskih službi, pravosuđa, lokalne samouprave, njihovih medija i onih koji ih podržavaju i dive se Sokolu. Nitko se, naime, do sada od njih niti jednom – a imali su za to i više od godinu dana – nije oglasio o stanju sigurnosti subotičkog nadvožnjaka i pored očitog fušeraja koji je nevješto zamaskiran sivim nanosima farbe. Nitko se od njih nije zapitao, i to s javnošću podijelio, o sudbini putnika u vlakovima prema Segedinu, a sada i prema Beogradu, kao i vozača, biciklista, motorista i pješaka koji ispod njega prolaze. Nitko, jer su do sada imali prilike vidjeti kako prolaze oni sa zdravim vidom, sluhom i razumom, kao što su imali prilike vidjeti i koliko je učinkovit način obrane svega što je nenormalno, pokvareno, zlo i pohlepno.
I pored toga, Jugoslavu Iviću na čast – a velikom dijelu Subotičana na sramotu – mogu služiti snimke koje je javno objelodanio. Ne samo kao dokaz da čovjek ima zdrav vid, sluh i razum nego i kao eventualni krunski materijal na sudu ako se jednom nešto strašno dogodi. Naravno, kada šatro ljudi već jednom odu... u šatore. Zauvijek!
Z. R.