Nikada nisam težila tome da pratim trendove i aktualne teme, ali me je radijski voditelj oduševio vijestima o proglašenju najljubaznijih gradova. Prema onome što sam čula, najljubazniji europski grad je Beč, dok se na globalnoj razini on nalazi odmah iza glavnog grada Ekvadora, Quita. Glasanje je proveo jedan britanski magazin, a ne bi bilo mudro podcijeniti mišljenje profinjenih britanskih čitatelja, i to više od 180.000 njih. Najmanje što možemo učiniti jest da ovoga tjedna posebnu pažnju posvetimo upravo tim gradovima.
Kako me životne okolnosti, trenutačne i dosadašnje, nisu odvele do Quita, ali jesu do Beča, pisat ću iz osobnog iskustva i iz kuta znatiželjnog turističkog istraživača. Želim istaknuti koliko je ljubaznost zaista važna stavka na putovanjima, iako joj rijetko pridajemo veći značaj pri odabiru destinacija. Priznat ćete, češće gledamo pejzaže, aktualnosti, cijene i restorane, a tek potom dođu na red ljudi i njihova ljubaznost, kojom cijelom putovanju daju poseban ton.
Dakle, prema najnovijem istraživanju magazina Condé Nast Traveler, svjetska prijestolnica ljubaznosti nije u Europi, nego visoko u Andama. Quito, glavni grad Ekvadora, osvojio je titulu najljubaznijeg grada na svijetu, dok se odmah iza njega, kao najljubazniji europski grad, smjestio Beč. Dva mjesta koja na prvi pogled nemaju mnogo zajedničkog, povezuje jedno, a to je osjećaj dobrodošlice koji se ne zaboravlja.
Quito očarava već na prvom koraku, ne samo svojim pogledom na vulkanske vrhove i kolonijalnim ulicama, nego toplinom svojih stanovnika. Taj grad, smješten na više od 2.800 metara nadmorske visine, uspijeva spojiti ritam latinoameričke svakodnevice s iskrenom srdačnošću ljudi koji vas pozdravljaju osmijehom, čak i kad vas ne poznaju. Njegova ljubaznost nije naučena ni formalna; ona je dio svakodnevice, u načinu na koji se lokalci druže na tržnicama, u sporim razgovorima uz kavu i u spremnosti da pomognu svakome tko se uputi njegovim strmim ulicama.
S druge strane, Beč dokazuje da se ljubaznost može manifestirati i kroz red, kulturu i miran ritam života. Austrijska prijestolnica, koja se već godinama nalazi na vrhu ljestvica kvalitete života, pokazuje da pristojnost, poštovanje i organiziranost mogu biti jednako topli kao i južnoamerička spontanost. Ljubaznost Beča leži u njegovom stilu, u ljubaznim kondukterima, prodavačima koji vas oslovljavaju s »bitte« i »danke«, u građanima koji s ponosom čuvaju čistoću svojih ulica i parkova. To je ona tiha, elegantna ljubaznost koja čini da se posjetitelji osjećaju sigurno, opušteno i poštovano.
Iako ih dijele oceani i kulture, i Quito i Beč pokazuju da ljubaznost nije samo osobina ljudi, već i odraz duha mjesta. Ona se vidi u načinu na koji grad diše, u ritmu ulica, u osmijesima prolaznika i u otvorenosti prema drugima. U vremenu kada putovanja često mjerimo prema znamenitostima i restoranima, ova nas lista uči da su najvažniji trenuci oni koji nas podsjete da se dobrota i toplina mogu osjetiti i bez riječi.
I na kraju, kada malo odlepršate u svijet ljubaznosti je li vam primamljivije da za vas kažu kako ste jedna ljubazna osoba ili lijepa. Što vam je srcu milije?
Ja svoju poslednju destinaciju nisam birala po ljubaznosti ali sam i nju dobila, a vi ćete konačno čitati jedan zapis s lica mesta pravo iz Toscane. Ali za to čekamo naredni tjedan.
Gorana Koporan