Prema prvim zapisima o ovom dinamičnom olimpijskom sportu, hokej na travi se počeo igrati još u staroj Perziji oko 550. godine p.n.e za vladavine cara Kira. U početku je to bila isključivo plemićka igra, ali je svojom popularnošću u mnogim zemljama stekla status nacionalnog sporta. Prvi susret na ovim našim prostorima odigran je 1908. godine u Zagrebu između Concordije i Šišmiša. Za one koji slabije prate ovaj sport evo malo njegovih osnovnih značajki. Po svojim vitalnim dijelovima hokej na travi sličan je nogometu, a na terenu se nalazi jedanaest hokejaša koji se koriste specijalnim palicama i nastoje postići pogodak u protivnički gol koji je nešto veći od onog rukometnog. Teren je nešto manji od nogometnog, na njemu postoje četiri faze (u posljednjoj nema zaleđa), a igra traje 2 x 35 minuta. Nažalost, hokej na travi je u Subotici u polaganom nestajanju, a nekada je najveći grad na sjeveru Bačke doslovno bio jugoslavenska prijestolnica ovoga olimpijskog sporta. Zahvaljujući najboljem od nekoliko tadašnjih klubova (Elektrovojvodina, Toplana, Subotičanka) u ovom gradu – Zorki. Hokej klub na travi Zorka, nastao pod okriljem ondašnjeg istoimenog kemijskog giganta, u relativno kratkom vremenu izrastao je u višestrukog državnog šampiona i sudionika jakih europskih klupskih natjecanja. Najveći internacionalni uspjeh svakako je bilo osvajanje 5. mjesta u B grupi Lige prvaka (Belfast 1989.).
Za ono vrijeme klub je bio odlično i vrlo stručno organiziran zahvaljujući, prije svih direktoru kluba Đuri Brajkovu (direktor Zorkinog tvorničkog pogona Slavice) koji je bio potpuno posvećen stvaranju kvalitetnog i nadasve kompetitivnog sportskog kolektiva. U HK Zorka, osnovanom 1963. godine, djelovala su tri sportska pogona: seniorski, juniorski i pionirski kojim su rukovodili veliki sportski entuzijasti, ali istovremeno i vrsni znalci ovoga drevnog sporta. Najbolji dokaz su osvojeni naslovi prvaka države i čak, početkom devedesetih godina, sedam reprezentativaca (Gabrić, Ostrogonac, Kostić, Kurai, Kopunović, Sesar i Knjur) koji su, uz ostale prvotimce, te 1991. godine nastupili u Glasgowu na završnom turniru Lige prvaka. Uz domaće snage, momčad je bila ojačana i s tri kvalitetna igrača iz Indije (Kumar Sing, Vinder Sing i Bahadur), a uz glavnog trenera prve momčadi Imrea Farkasa, angažiran je kao specijalist za taktiku, još jedan Indijac – Kukoo Waliom. Uz sve navedene, važan faktor uspješnog poslovanja i djelovanja kluba bio je i Stipan Matijević na poziciji tajnika kluba. Četrnaest naslova državnih prvaka i isto toliko osvojenih nacionalnih kupova najbolja su potvrda vrhunskog sportskog rada. 
Tijekom svih godina svoga uspješnog postojanja Zorkini hokejaši na travi obišli su gotovo cijelu Europu, a po jednom svom sportskom dostignuću ušli su u povijest subotičkog sporta. I vjerojatno ih nitko nikada neće dostići. Naime, zorkaši su svojevremeno nastupili na jednom velikom hokej turniru u Indiji (Pepsi Lehar Cup) gdje su igrali pred 50.000 gledatelja.
Na koncu i jedan mali kuriozitet. Iako je njegov službeni naziv hokej na travi, ovaj sport se danas više gotovo i ne igra na njoj, nego u najvećoj mjeri, na modernim sintetičkim podlogama.          
D. P.