Kršćanski život pun je izazova. Mnogo je toga što trebamo činiti kako bismo bili prepoznatljivi u svijetu, kako bismo bili istinski Kristovi, a sve to nam se ponekad čini preteško. No, ono najvažnije je biti blizak Kristu, a tada ne treba puno razmišljati što činiti i kako svjedočiti, to postaje samo po sebi naš način života. Bliskost s njim nas preoblikuje, čini nas drukčijima, preobražava nas u njegove svjedoke u svijetu, a da ne primjećujemo kako ulažemo neke napore kako bismo to postigli. Kada smo s njime povezani, ne razmišljamo o težini kršćanskoga života, nego o ljepoti. Lijepo je posvjedočiti vjeru na različite načine, lijepo je podnijeti i žrtvu za Krista i za bližnjega, lijepo je imati vremena za svoga Spasitelja. Ako nam je sve to preteško, ako kalkuliramo kako će u svijetu proći naše kršćansko opredjeljenje, hoćemo li imati štete ili koristi, ako se stalno nečeg plašimo, to sve pokazuje da nismo doista uz Krista. Takvo kršćanstvo pred Bogom nema vrijednost, jer se zapravo i ne možemo nazvati kršćanima; nije dovoljno samo biti kršten. Bog želi nas, želi da ga volimo te da nas ta ljubav mijenja.
Božja riječ
Sveto pismo, sakramenti i molitva su put koji vodi do Boga. Pismo je njegova riječ kojom se objavljivao stoljećima, kako bi ga čovjek mogao bolje upoznati, te kako bi to sve ostalo za buduće generacije, da ljudi uvijek iznova mogu upoznavati i spoznavati Božju dobrotu i vjernost onima koji ga ljube. Zato je važno prijateljevati sa Svetim pismom, čitati zapisanu Božju riječ, dobro je poznavati i osluškivati njezine poruke u svome srcu. Bez Pisma ne možemo biti valjani kršćani, svjedoci evanđelja, što vidimo i po Pavlovim riječima Timoteju: »Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban« (2Tim 3,16-17). Zato, prije nego bilo čim drugim, trebamo se nadahnjivati Svetim pismom, čitati ga i dobro poznavati. Tako će djela naša postati autentična i naše svjedočanstvo vjerodostojno.
Svjedočanstvo
Pavao još piše Timoteju: »Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno…« (2Tim, 4,1-2). Pismo je izvor naše spoznaje Boga, našeg rasta u vjeri i našeg znanja o njemu i njegovoj objavi kroz povijest, ali je ono i nadahnuće za naše svjedočanstva. Ono što primamo ne smijemo zadržati za sebe, Radosna vijest se mora širiti, naše je poslanje za nju oduševiti druge. Kršćani prvih vremena oduševili su mnoge pogane za Krista, proširili vjeru u njega po cijelom tada poznatom svijetu. A učinili su to tako hrabro kako je i Pavao zapovjedio Timoteju, uporni su bili, iako je češće bilo nezgodno, nego zgodno. Mnogi su za to prolili krv.
Danas je kršćanstvo rašireno po svijetu, ali je klonulo, potrebna mu je obnova, novi navještaj. Nadahnuti Božjom riječju mi možemo biti dio onih koji će probuditi zaspale vjernike, svojim svjedočanstvom vratiti im zanimanje za Krista i evanđelje. U tome trebamo biti ustrajni, uporni, ne odustajati kod prve prepreke. Naša odlučnost u svjedočenju znak je veličine naše vjere, odraz ljubavi prema Kristu. A navještaj evanđelja zadaća je koju smo svi primili i koju moramo izvršiti. Na nama je dati svoj doprinos da se mlaki kršćani ponovo približe svome Spasitelju i počnu živjeti evanđelje.
