Vjerovali ili ne, ali ove godine sam prvi put posjetila manifestaciju Lemeški kulen, iako je ovo osamnaesta godina da se održava i to mi je doslovno u susjedstvu, no okolnosti su se tek sada posložile. Okupila sam malu ekipu od nas šestero i prije odlaska detaljno smo proučili program. Odlučili smo da, uz kupnju kulena, želimo sudjelovati i u tomboli, a posebno nam je bila zanimljiva najavljena aktivnost pogađanja težine kulena. Zato smo odlučili otići popodne i uključiti se u sve.
Došla su djeca igrati se
Moram priznati da je sve izgledalo vrlo lijepo i, po mom mišljenju, ponude je bilo sasvim dovoljno, iako su mi neki rekli da je prijašnjih godina bilo više izlagača. Uglavnom, mi smo prvo obišli sve štandove, obnovili zalihe kulena i paprike te krenuli prema tomboli, da bismo ubrzo saznali kako je broj tombola bio ograničen i da smo zakasnili. Moram priznati da sam se razočarala kao dijete kojem ne ispunite obećanje i ne kupite sladoled ili igračku. Nigdje nije bilo naznačeno da će tombola biti brojčano ograničena i da treba doći ranije. Budući da u našem kraju i nema puno igara, ova nam je bila posebno zanimljiva, ali nam ju je okolnost uskratila.
Zato smo pogađanje težine kulena dočekali kao neku vrstu utješne nagrade i otišli barem pogledati. Međutim, pravila su dopuštala sudjelovanje 30 ljudi, pa je troje iz naše ekipe ubrzo sudjelovalo. Da odmah razjasnimo, jako je teško procijeniti težinu kulena kad ga samo promatrate, a ni kad ga primite u ruke nije puno lakše. Meni je izgledao kao da teži kilogram, a kad sam ga podigla, pomislila sam da je upola lakši. Na kraju sam ponudila 860 grama, misleći da sam pretjerala, a ispostavilo se da je težio oko 950 grama (točnu brojku sam zaboravila). Nagradu je dobio jedan penzioner, što mi je baš bilo drago, nakon dodatnog kruga u kojem su se on i još jedan natjecatelj ponovno nadmetali.
Sve u svemu, bilo nam je lijepo u Lemešu, otišli smo s lijepim dojmovima, i bez »igračke«. Šalu na stranu, jako volim ovakve manifestacije i planiramo doći i iduće godine.
A od mojih nerealiziranih planova jedan opet ide na čekanje: vožnja biciklima kroz Toscanu. No, stižu divne vijesti iz Italije, pa možda prvo ovaj predivni kraj upoznam vlakom.
Vlakom kroz bajku
Zamislite da sjednete u vagon obložen baršunom, dok zvuk starinskog vlaka lagano odjekuje i krajolik Toscane klizi pred vašim očima. Upravo takav doživljaj nudi Espresso Siena, retro vlak koji putnike vraća u 1970-e i vodi ih iz Rima prema Sieni, kroz čarobnu Val d’Orciu, dolinu vinograda, brežuljaka i srednjovjekovnih sela pod zaštitom UNESCO-a.
U Gran Confort vagonima sve odiše nostalgijom, od udobnih sjedala presvučenih baršunom do panoramskih prozora kroz koje Toscana zasija u punom sjaju. Putnici mogu uživati u kavi ili aperitivu u vagon-baru, a vlak nudi i mogućnost prijevoza bicikala i sportske opreme.
Cijena karte od 29 eura čini ovo iskustvo nevjerojatno dostupnim. Za razliku od luksuznih linija poput Orient Expressa, Espresso Siena ne nudi ekstravaganciju, već priliku da se osjeti čarolija vintage željeznice i otkrije srce Toscane u ritmu prošlih desetljeća.
Ovo nije samo vožnja vlakom, već putovanje u neko drugo vrijeme, kada je pogled kroz prozor bio jednako vrijedan kao i odredište.
I zato, ako se nekad zapitamo kuda ide ovaj vlak kojim smo krenuli, dobro je znati da ga možemo mijenjati. A ima mnogo zanimljivih vlakova u ponudi.
Gorana Koporan
