Licemjerje vlasti
Jedno izvinjenje i jedna isprika, dakle, ključni detalji povijesnog susreta predsjednika Srbije i Crne Gore i Hrvatske, istog su trenutka, zahvaljujući moći ektronskih medija, postali tema dana u svijetu. Medijska pompa se nije stišala ni tijekom vikenda, kada su političari, stručnjaci, novinari i kolumnisti širom Srbije i Hrvatske ocjenjivali domete nenajavljenog raspleta prvog službenog posjeta jednog hrvatskog predsjednika Beogradu nakon raspada bivše zajedničke države.
I, kolika je medijska pažnja posvećena izvinjenju i isprici, upravo je tolika medijska šutnja obavila sastanak Stjepana Mesića s predstavnicima hrvatske zajednice u SCG, koji je održan istog dana na istom mjestu, samo neki sat kasnije. Taj je susret u gotovo svim ovdašnjim, ali i hrvatskim medijima, ostao uglavnom na razini protokolarne najave da će sastanka biti, odnosno, da je sastanak održan. Urednike nije zanimalo o čemu je to predsjednik Mesić razgovarao s predstavnicima hrvatske dijaspore u ovoj zemlji. Niti jedan od mnoštva prisutnih novinara nije prišao šefu delegacije Hrvatskog nacionalnog vijeća mr. Josipu Ivanoviću zatražiti izjavu (izuzev jednog dopisnika strane agencije, telefonski). Za većinu onih koji se ne udubljuju previše u suštinu protokolarnih najava događanja u novinarskim tekstovima, taj susret kao da nije ni održan.
(Zvonimir Perušić)
Sonta će mi zauvijek ostati u
srcu
Prigodom gostovanja KPZH »Šokadija« u Okučanima sreli smo bivšu Sonćanku, koja sada živi u Pakracu. Eva Đurkov, rođena 1937. godine radni vijek je provela u Njemačkoj, a sada je umirovljenica. Davne, 1953. godine Eva je bila kneginja sonćanskog »Grožđe bala«. Na pitanje odakle u Pakracu, kaže: »U vrijeme kad sam odlučila zamijeniti kuću radila sam u Njemačkoj. Od rodbine i susjeda čula sam da je moja kuća na meti pojedinih osoba, kako iz Sonte, tako i stranaca, pa da ne bi došlo do neželjene situacije, odlučila sam se na zamjenu. Našla sam ljude koji su živjeli u Pakracu i bili voljni preseliti se u Sontu. Po dolasku u Pakrac imala sam velikih problema dok nisam uselila u ovu kuću, no sad je sve to iza mene. Živim mirno, dobivam njemačku mirovinu, a povremeno odem i u Sontu, koja će mi uvijek ostati u srcu.«
(Ivan Andrašić)
Bajski razgovori
U mađarskom gradu Baji su 13. rujna održani tradicionalni Bajski razgovori gdje se razgovaralo o skoroj uspostavi viznog režima između Srbije i Crne Gore i Mađarske i reperkusijama na položaj ovdašnjih autohtonih bunjevačkih i šokačkih Hrvata. Uvodno izlaganje na skupu održao je mr. Lazar Ivan Krmpotić, o aktivnostima i ostavštini biskupa Lajče Budanovića vezano za područje Bajskog trokuta i Subotičke biskupije. Poslije predavanja, razvila se diskusija u kojoj su sudjelovali bački Hrvati s obje strane Trianonske granice. U završnom dijelu skupa usvojena je zajednička deklaracija gdje se polazi od toga da bački Hrvati žive u dvije države koje su u Europi u sasvim različitom položaju, Mađarskoj i Srbiji i Crnoj Gori. Od Vlade SCG se traži da potpiše takav ugovor s Mađarskom po kojem će svi građani dobivati besplatne vize za ulazak u Mađarsku, kao i pripadnici mađarske nacionalne manjine. Od Vlade Republike Mađarske se traži da uzme u većoj mjeri u obzir činjenicu da su bunjevački i šokački Hrvati koji žive s obje strane granice, jedan te isti narod, te da isti način kako Mađarska želi nadgraničnim metodama ujediniti Mađare Karpatskog basena isto primjenjuje i na Hrvate u Mađraskoj. U prvom redu svakako je potrebno »približiti« Hrvate koji žive s dvije strane granice.
(H.R.)
