Dakle, prvi dan plovidbe završavamo u mjestu Sali na Dugom otoku. Nakon napravljena dva zarona u jednom danu, da se razumijemo, nemate baš energije za partijanje, niti je to preporučljivo kada ste na nekom ronilačkom putovanju jer je zdravlje vašeg tijela u fokusu, a to znači i dosta sna i odmora. Ipak, biti usidren u mjestu u kojem nikada nisi bio znači obavezan izlazak na obalu i malo istraživanja. Jer, što zna znatiželja što je umor.
Sali mi je preslatko malo mjesto u kojem nam je glavni orijentir bila ljubičasta kućica i ako ikada pristajete s mora u Sali, bit će vam jasno zašto baš ona. A za ostale, riječ je o običnoj kući koja odudara samo svojom bojom.
Sali je najveće naselje na Dugom otoku, smješteno tik uz zadivljujući Park prirode Telašćica i blizu Nacionalnog parka Kornati, kamo ćemo se zaputiti već sljedećeg dana. Poznato je kao ribarsko i maslinarsko mjesto, sa živopisnom rivom i opuštenom dalmatinskom atmosferom.
Kako to biva, gdje zaspiš, tu se i probudiš. Nakon doručka u Saliju i tmurnog i hladnog jutra, zapućujemo se prema Kornatima.
Ulazak u Kornate iz pravca Salija djeluje kao da ulaziš u sasvim drugi svijet, more postaje mirnije, a otočići se počinju nizati jedan za drugim, goli i kameni, kao da su izronili iz plavetnila. Kako se približavaš Levrnaki, otoku koji će nam biti kuća naredne noći, horizont se otvara u niz uskih prolaza i skrivenih uvala koje mame da zastaneš. To je osjećaj kao da si uplovio u kamenu pustinju na moru, nestvarno mirnu i veličanstvenu. I tu bajku doživljavaš po sivom i vrlo oblačnom danu, ne mogu ni zamisliti kakvo je po sunčanom.
Zamalo da propustim spomenuti zaron. Kako su tog dana »zvali« loše vjetrove i loše vrijeme, uspjeli smo napraviti samo jedan zaron i to na lokaciji po imenu Babuljaš gdje su nas pozdravili jastog, kirnja, pokoja barakuda i murina.
Prije večere u Levrnaki pohitali smo na obližnji Vrh Levrnaka. To je zapravo brdo iznad uvale i poznate plaže Lojena, i često se opisuje kao prirodni vidikovac jer pruža jedan od najljepših pogleda u Kornatima, prema otvorenom moru s jedne strane i prema »kamenu moru« kornatskih otoka s druge. Uspon je kratak, ali nagrađuje panoramom koja ostaje dugo u sjećanju. Nas je nagradio i pljuskom, pa smo na brod stigli natopljeni kišom, ali onom pravom ljetnom, da ugođaj bude neodoljiv.
I kako poslije svake kiše dođe sunce, sljedeći dan je i nama tako osvanulo i poslije nas nije napuštalo. Doduše, temperature su bile nježne, bez ljetnih pretjerivanja. Onako prave, kao u dobra stara vremena. Od tada, svakog dana radimo dva zarona i osim mira, tišine, plavetnila i pokoje podvodne životinje i lijepih pejzaža, osobito kada imate priliku vidjeti gorgonije, ipak posebno izdvajam lokaciju koja se zove Katedrala i nalazi se na Premudi.
Katedrala na Premudi jedno je od najpoznatijih ronilačkih mjesta na Jadranu i ime joj savršeno pristaje. To je podvodni sustav šupljina i špilja kroz koje prolazi sunčeva svjetlost, stvarajući osjećaj kao da si u ogromnoj morskoj katedrali obasjanoj obojenim vitrajima. Ronjenje tu je posebno zbog igara svjetla i tame, prostranih hodnika kroz koje se može sigurno prolaziti. Zaista jedan poseban ugođaj.
A od mjesta na otočićima na koja smo prvi put iskoračili, tu je Zverinac, koji smo nazvali i otok djece jer je bilo neobično lijepo, u povratku iz šetnje, uz jedan teren vidjeti jako puno djece, nekako nesrazmjerno u odnosu na broj kuća u tom mjestu. 
Još smo imali čast kročiti Ilovikom, otokom cvijeća, nakon njega Molatom koji nas je pozdravio prelijepim zalaskom sunca i bio posljednja stanica pred povratak u Sukošan i naš ispis s Vranjka I.
Ovakve zapise teško je završiti koliko se bilo teško rastati od sjajne Vranjkove posade. No, kako smo već pregovarali o terminu za dvije godine, znamo da ovaj serijal čekaju i nove epizode.
Gorana Koporan