Scene na ulicama srbijanskih gradova posljednjih večeri podjećaju na pravu bojišnicu. Oklopna vozila, za akciju spremna policija (ona prava i ona druga), pendreci, malo bojnih otrova (na sreću samo suzavca), dimne bombe, sukobi, kaos na ulicama koji svakog trenutka može izmaknuti kotroli. Noću kaos na ulicama, a danju privođenja i discipliniranje uz pomoć raznih inspekcija.
Ono što je počelo kao mirni prosvjedi studenata pretvorilo se u izlazak nezadovoljnih građane na ulice, toliko nezadovoljnih da stradaju stranačke prostorije, da se ulazi u sukob s policijom, da se prosvjeduje ispred sudova i tužiteljstava... Kao naručeno za onu drugu stranu da izvede policiju i oklopna vozila na ulice, i da: i sumnjive likove. Novi Pazar, Bački Petrovac, Vrbas, Kula, Bačka Palanka, Valjevo, Beograd...
Uvođenje izvanrednog stanja ipak nije opcija. Za sada. Ipak bi to bilo previše i znak nemoći da se izađe na kraj s nezadovoljnim narodom koji za sada nema namjeru ustuknuti. Izvanredno stanje uvodi se kada je ugrožen opstanak države i građana. Tijekom izvanrednog stanja mogu biti organičena Ustavom garantirana prava (sjetite se covida-19 kada je građanima bilo ograničeno ili potpuno zabranjeno kretanje i odgođeni izbori.)
Izvanrednog stanja neće biti, ali kako kaže vlast bit će »formalno-pravne reakcija države kako bi se povratio mir i društveni poredak«. Trenutačno je na snazi primirje ili, kako je rekao predsjednik Aleksandar Vučić, period u kome kao »da država ne postoji, da smo poraženi, poslije toga vidjet ćete odlučnost da vratimo, mir, red i poredak u našu zemlju«. Kako, i po koju cijenu? Za »obojenu revoluciju«, za »blokadere«, »snage kaosa i destrukcije vođene i financirane iz inozemstva«.
Z. V.
Uvodnik
Između političkih sukoba i nasilja
Najave
