Moja lista otoka je dulja za nekoliko novih. No, dok se ne zadovolje okolnosti za pisati o odmoru na kojem sam bila, nestrpljivo otkrivam neke detalje, a meni među omiljenima je da sam plovila vodama Kornata i iskoračila na jedan mali dio njih. Nastavak toga u dijelu kad se zadovolje okolnosti, a sada malo upoznavanje s njima, kao dobar uvod u priču koja će uslijediti.
Netko nam je ispričao popularnu priču da je Bog, stvarajući svijet, preostale komadiće kamena i stijena bacio u more i tako su nastali Kornati. Smješteni u središnjem dijelu hrvatskog Jadrana, između Dugog otoka, Murtera, Žirja i kopna, Kornatsko otočje čini čak 89 otoka, otočića i hridi, a većina njih dio je Nacionalnog parka Kornati. Službeno, park obuhvaća 109 km² površine, no samo četvrtina je kopno – ostatak je more, što Kornate čini pravim carstvom plavetnila.
Ovdje nema hotela ni luksuznih resorta. Kornati su netaknuti, tihi, pomalo surovi, a opet nevjerojatno lijepi. Njihova prepoznatljiva slika su gole stijene i suhozidi koji vijugaju preko otoka poput kamenih zmija. Na jugozapadnim obalama uzdižu se dramatične litice, »krune« Kornata, koje se okomito spuštaju u more, neke visoke i do 80 metara. Pogled s vrha pruža prizor koji se pamti cijeli život: beskrajni niz kamenih otočića na tirkiznom platnu mora.
Kornati su raj za nautičare, ronioce i sve koji vole tišinu. Najbolje ih je istraživati brodom, iz Murtera, Biograda, Šibenika ili Zadra polaze izletnički brodovi, a privatni čarteri nude mogućnost da uplovite u skrivene uvale poput Lojene na otoku Levrnaka, koja je jedna od rijetkih pješčanih plaža u ovom arhipelagu. Ljubitelji povijesti rado će obići bizantsku utvrdu Tureta na otoku Kornatu, s koje se pruža spektakularan pogled, te crkvicu Gospe od Tarca. Za potpuni mir valja posjetiti uvalu Opat na istoimenom otočiću, gdje se nalazi i mala konoba dostupna samo morem.
Ronjenje otkriva podvodni svijet prepun šarenih riba, gorgonija i starih amfora. Na kopnu nema mnogo hlada, pa je dobro ponijeti šešir i vodu, ali upravo ta ogoljenost daje Kornatima poseban šarm. Na otoku Piškeri, gdje se nalazi i lučica za nautičare, možete noć provesti uz tišinu koju remeti samo šum mora.
Povijest Kornata je priča o ljudskom trudu u surovim uvjetima. Iako danas izgledaju pusti, stoljećima su bili mjesto ispaše ovaca i maslinarstva. Suhozidi, koje možete vidjeti posvuda, gradili su težaci da bi razgraničili pašnjake, bez ikakvog veziva, samo kamen na kamen.
Osim prirodnih i povijesnih znamenitosti, Kornati nude i gastronomski užitak. Na nekoliko otočića, poput Žuta ili Lavse, nalaze se konobe u kojima možete probati svježu ribu, hobotnicu ispod peke ili slasne školjke, često spremljene neposredno nakon ulova.
Najbolje vrijeme za posjet je kasno proljeće ili rana jesen – tada je more još uvijek toplo, a gužve manje. Ljeti sunce zna biti nemilosrdno, no boje mora tada su najintenzivnije. Bez obzira na sezonu, Kornati traže da usporite, zaboravite na žurbu i jednostavno se prepustite pogledu na kamen i more.
Kornati nisu samo destinacija; oni su iskustvo, susret s tišinom, s prirodom i s onim dijelom Jadrana koji još uvijek živi izvan vremena. Mi smo na njima proveli dan i pol što je sasvim dovoljno da nas zavedu i da poželimo jedriti ovim vodama. 
Kako smo uopće stigli do Kornata i dio koje naše priče su ispunili, definitivno pišem u narednom broju. A sada odoh pod zvjezdano nebo hvatati suze svetog Lovre i željeti želje jer kažu da se tako ispunjavaju.
Gorana Koporan