U okviru projekta rekonstrukcije dvorca Pejačević u Jarkovcima u Općini Inđija, započeli su istražni radovi. Projekt rekonstrukcije podržala je Pokrajinska vlada. Radove izvodi Saobraćajni institut CIP, a vrijednost ugovora iznosi šest milijuna dinara. Prema najavama lokalne samouprave, nakon završetka istražnih, očekuje se početak građevinskih radova na kompletnoj rekonstrukciji objekta. Riječ je o veoma kompleksnom projektu koji zahtijeva više faza, kako bi se utvrdila stabilnost objekta te ostali važni faktori prije samih radova na obnovi.
Dvorac Pejačević u Jarkovcima predstavlja jedan od značajnih kulturno-povijesnih spomenika u Općini Inđija. Dvorac je sagrađen krajem XIX. stoljeća kada su rumskim vlastelinstvom upravljali grof Petar Pejačević i njegov sin Adolf. Zgrada je korištena kao stambeni objekt za povremeni boravak obitelji Pejačević. Kompletna dekoracija na fasadama objekta je od opeke i drveta. Objekt ima osnovu u obliku slova T s poprečnim krilima u prizemlju i na katu. Prvo je samo na katu bila terasa, a kasnije je dozidana još jedna u prizemlju, ovalnog oblika u neobaroknom stilu. Ljetnikovac je bio okružen  vrtom. Prvobitno je bio namijenjen za povremeni boravak, odmor i lov.
Oko dvorca se razvilo cijelo naselje od pomoćnih prostorija i kuća za radnike na imanju, koje je nazvano, kao i ljetnikovac, Moja volja. Do 1906. godine ljetnikovac je bio upravna zgrada za grofove sluge i ljude koji su radili na njegovom imanju u Jarkovcu.
Nakon Prvog i Drugog svjetskog rata imanje je većim dijelom uništeno a sve pomoćne vlastelinske zgrade porušene. Ljetnikovac je nakon toga mijenjao namjenu, pa i vanjski i unutarnji izgled. Između dva svjetska rata bio je u njemu dom za slijepe djevojke pod zaštitom kraljice Marije Karađorđević. Nakon što je dom iseljen, dvorac kupuje čuveni srpski neurokirurg dr. Milivoje Kostić. U njegovom posjedu bio je do 1954. godine kada ga preuzima mjesna zajednica. Nakon toga u njemu je bila ambulanta, škola, vrtić i mjesna zajednica, stanovi za učitelje. Posljednjih godina dvorac je koristila škola sve dok boravak u njemu nije postao nesiguran.
Zbog svojih arhitektonskih vrijednosti, ovaj objekt smatra se jednim od karakterističnih primjera arhitekture tog perioda u provincijalnim dijelovima Austrougarske Monarhije. Zbog svoje jedinstvenosti i specifičnosti, prijedlog za zaštitu objekta je podnesen 1987. godine.
Nakon obnove, ovaj važan kulturno-povijesni objekt dobit će novi izgled i postat će dio kulturno-turističke ponude inđijske općine.
S. D.