Nije mi lako pojmiti da nekome može biti dosadno jer sam vječno u životnom poglavlju u kojem uvijek nešto propuštamo, biramo i odlučujemo se za ono s čijim bismo se propuštanjem teže nosili. Znam, zamršeno je kad prva rečenica ovako dugo traje, ali tako se i ja osjećam, prilično zamršeno, jer u ovom tjednu kolovoza nisam na Neretvi s ekipom.
Životne okolnosti, izbori i nekoliko važnih faktora odlučili su tako, a na kraju i ja s njima. I dok sam mislima potpuno uz njih, na ruti prema moru, pri smještanju u kamp, kuhanju, pjevanju, smijehu, gledanju zvijezda i kajtova na nebu, iščekivanju utrke, navijanju i svemu onome što dolazi, tješim se da ću već iduće godine nadoknaditi ovaj propust i ponovno zabadati veslo u Neretvu, s cvijetom u kosi. Uz to napominjem da će, kada ovaj broj bude izašao, cure izveslati svoju utrku, a muška ekipa riješiti startnu poziciju brzincem.
Ovaj tjedan želim se iskupiti curama, ekipi, Neretvi i sebi, tekstom o Metkoviću, jer sam tek sad primijetila da mi je svih ovih godina nekako promaklo pisati baš i samo o njemu.
Grad na Neretvi, gdje tradicija i rijeka teku zajedno
Smješten duboko u dolini rijeke Neretve, tik uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, Metković je grad koji se možda ne nalazi na prvoj stranici turističkih vodiča, ali ga nikako ne bi trebalo zaobići. Ovdje rijeka ne samo da oblikuje krajolik, već i identitet ljudi koji uz nju žive – generacijama unazad.
Geografski gledano, Metković leži na jugu Hrvatske, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, svega tridesetak kilometara zračne linije od Jadranskog mora. Rijeka Neretva ovdje pravi svoj posljednji zavoј prije nego što se raspline u svoju veličanstvenu deltu i ulije u more. Grad je smješten na oba njena kraka, lijeva i desna obala Metkovića povezane su mostom koji je, između ostalog, i startna linija za poznati Maraton lađa.
Povijest života uz rijeku
Na ovim prostorima život traje stoljećima, još iz vremena rimskog Narona, čiji se ostaci nalaze odmah do Metkovića, u današnjem naselju Vid. U to vrijeme, ovo je bilo važno trgovačko i upravno središte, a rijeka – prometna žila kucavica. Ljudi su ovdje od davnina uzgajali agrume, ribarili i plovili, lađama naravno, jer su upravo one bile glavno prijevozno sredstvo kroz močvarne i razgranate kanale delte.
Danas, Metković je moderan gradić s nešto više od 13.000 stanovnika, ali još uvijek čvrsto vezan za prirodu, poljoprivredu i tradiciju.
Metković nije slučajno izabran kao početna točka legendarne utrke lađa. Prvo, ovdje je riječni tok dovoljno širok i dubok, što omogućuje siguran start za desetke tradicionalnih neretvanskih lađa. Drugo, grad ima idealnu poziciju, tik pred početak nizinskog dijela Neretve gdje se rijeka počinje graciozno širiti prema Opuzenu i dalje prema Pločama.
Start je ispod Lučkog mosta, mjesta koje lokalci dobro poznaju, a s njega djeca ljeti skaču u rijeku, tu se okupljaju navijači i obitelji, i upravo ispod njega svake godine započinje ta tiha, ali snažna borba snage, izdržljivosti i zajedništva.
Metković zove
Ako se zateknete u Metkoviću, nemojte otići a da ne posjetite Prirodoslovni muzej Metković, jedan od najboljih ornitoloških muzeja u regiji, s više od 340 prepariranih ptica koje nastanjuju deltu. Također, popijte kavu na rivi, gdje se uz laganu šetnju može upiti pravi duh grada. Skoknite do Vida, gdje se nalazi Arheološki muzej Narona, prvi in situ muzej u Hrvatskoj, izgrađen na autentičnom rimskom hramu. Ako ste tu u jesen, ne propustite berbu i kušanje najslađih mandarina iz doline. Ili jednostavno, zavalite se u čamac i provedite jutro u foto-safariju kroz rukavce rijeke, gledajući čaplje, trsku i nebo koje se ogleda u vodi.
Metković nije velik grad, ali ima veliko srce i još veći osjećaj pripadnosti rijeci koja ga hrani, povezuje i inspirira. Bilo da ste tu zbog sporta, povijesti ili samo dobre mandarine, rijetko ćete otići bez da se pitate zašto niste došli ranije.
Gorana Koporan
