Izložba slika nastalih prošle godine na XXVIII. Međunarodnoj likovnoj koloniji Bunarić otvorena je 31. srpnja u svečanoj dvorani HKC-a Bunjevačko kolo, čiji je likovni odjel njezin organizator. Tom je prigodom započeo i XXIX. saziv ove kolonije tijekom kojeg je nastalo preko 70 djela akademskih odnosno amaterskih slikara. Izložba se mogla pogledati do 3. kolovoza.
Zapažena kolonija i po godinama i po kvaliteti
Na prošlogodišnjem sazivu sudjelovali su slikari iz pet država, a na izložbi se moglo vidjeti 43 slike. Ove godine ugošćeno je 20 slikara iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Mađarske, Rusije i Bjelorusije, uz koje su na koloniji tijekom tri dana stvarali i slikari iz Subotice i regije, kao i iz likovnog odjela Centra i s njima zajedno bilo ih je ukupno 46.
O XXIX. sazivu voditeljica likovnog odjela Kola Josipa Križanović kaže:
»Dobili smo pravi međunarodni karakter koji će se kasnije vidjeti u djelima koja će nastati. Imamo jednog Subotičanina koji je podrijetlom iz Bjelorusije gdje je bio ravnatelj tamošnje Galerije suvremene umjetnosti, a sad već niz godina živi u Subotici. Svake godine ima nešto novo, financijski okviri možda pritiskaju ali ih uspijevamo premostiti i u nekakvim skromnijim okvirima ne dozvoljavamo da ovo utihne. Slikari jako vole doći na ovu našu koloniju, nijednom poziv nije odbijen, naprotiv, ljudi zovu i žele doći jer su čuli od drugih kolega da je atmosfera jako ugodna i da nastaju lijepa djela. Što se tiče motiva, slikari iz Subotice i okruženja uglavnom slikaju one vezane za našu tradiciju (nošnja, salaši, njive, ris...), grad, secesiju, a za goste je to svojevrsni izazov pa i oni imaju želju svojim slikama zabilježiti nešto slično«.
Ovogodišnju Međunarodnu likovnu koloniju Bunarić otvorio je likovni kritičar Mile Tasić.
»Kada se postavlja izložba ovakvoga karaktera, čini se da se ponavljamo iz godine u godinu. Zamislite da to nije istina, jer je svaka godina zapravo nova za sebe. Nova od vas umjetnika, jer svatko od vas jeste u novom izazovu. Kada vas pozovu na sljedeće druženje, već razmišljate što ću, kako ću drugačije, kvalitetnije, bolje, isprobati neku drugu tehniku, neki drugi motiv, s tim da ovdje ništa nije nametnuto. Važan je i taj neki natjecateljski duh, natjecanje i sa samim sobom kako bi bili bolji svake naredne godine. Hrabrost je jedna od karakteristika koja je izuzetno bitna za umjetnika, budite vrlo hrabri, vrlo smeli u svojim ostvarenjima i nastat će kvalitetnije djelo jer ćete tako ostaviti više energije na platnu. Motivi su različiti i trebaju biti različiti, tu su i različite tehnike, imamo akvarel koji je sve rjeđi, imamo ekspresionista kojih gotovo da više i nema. Ova je kolonija i po godinama i po kvaliteti vrlo zapažena i ovdje i u svijetu«, istaknuo je Tasić.
Predsjednik HKC-a Bunjevačko kolo Lazar Cvijin ovom je prigodom podsjetio kako Kolo ove godine obilježava 55. obljetnicu od svog osnutka, pa tako Međunarodna likovna kolonija Bunarić, koja se u kontinuitetu održava 29. put, predstavlja jednu od najznačajnijih i najdugotrajnijih manifestacija ove kuće.
»Ovi dani su za nas posebno važni, jer je to jedna vrsta praznika ljepote, a ono što bih posebno istaknuo – jednog velikog darivanja. Naši gosti nam daruju svoju dobrotu i veliki talent u vidu slika, a mi im darujemo jedno skromno gostoprimstvo. Ove slike su imale prilike završiti kod naših prijatelja diljem svijeta, tako da je i to jedno bogatstvo – ono što dobijemo, mi darujemo dalje«, naveo je Cvijin.
Sudionici bunarićke kolonije
Zuzana Vereski iz Kovačice (Srbija) više je puta bila sudionica Međunarodne likovne kolonije Bunarić, poznata je po samuokom slikarstvu i može se reći da je njegova začetnica u spomenutoj banatskoj općini.
»U Suboticu rado dolazim, upoznajem mnogo slikara iz raznih krajeva, primljeni smo srdačno, drugarski, organizacija je odlična. Slikari su kao obitelj i svatko slika iz srca i ono što želi. Što se tiče motiva, prve godine kada sam bila ovdje opčinilo me je sve što sam vidjela i naslikala sam čipku, ali uglavnom želim ostaviti nešto svoje, tako da ove godine pravim jednu lijepu zimu pomiješanu s ljetom. Želim da u fondu ostane ‘moj potpis’. Mnogi od nas se rado vraćamo na ovu koloniju«, kaže Vereski te podsjeća kako je naivno slikarstvo iz Kovačice upisano na UNESCO-ovu svjetsku listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa.
»Vrlo sam ponosna što su ljudi iz prakse ocijenili da je samouko slikarstvo iz Kovačice jedinstveno i uvijek kažem da ono govori svim jezicima ovoga svijeta, jer svatko tumači naše slike na svom jeziku. Struka je to prepoznala i prvi put se desilo da u nekoj državi manjina uđe u UNESCO i time su nas zadužili da slikamo što bolje. Ja kao obična žena sa sela sa svojim sam slikama proputovala svih pet kontinenata, u svojoj narodnoj nošnji, po narodnosti sam Slovakinja, i uvijek se time ponosim.«
Vinko Lamešić iz Tuzle (BiH): »Ja sam ovdje stalni gost, jedino prošle godine nisam mogao doći zbog poslovnih obveza. Bio sam i kad se kolonija održavala na salašu i uvijek se rado vraćam, jer čovjek ide tamo gdje mu je lijepo. Izuzetno fini ljudi, dobra atmosfera i u svemu tome nađem tu ljepotu. Budući da tema nije zadana, svojedobno sam radio motive Subotice kojih ima doista prekrasnih, ovaj grad ima divnu arhitekturu, pejzaže, slikao sam i salaše, nošnju. Bio sam i na drugim kolonijama na ovdašnjim salašima, ali na ovu se najrađe odazovem i tu sam najčešće jer se tu više obraća pažnja na kvalitetu a ne na kvanitetu«.
Zlatko Krstić iz Osijeka (RH): »Ovdje dolazim dugi niz godina, oko osam. Slikanje mi je hobi, nije mi profesija, ali se njim bavim više od 20 godina. Isključivo radim akvarel, što je zahtjevna i vjerojatno najteža tehnika. Volim raditi gradske motive, to često radim u Osijeku pa tako i ovdje u Subotici, ali sam tu radio i slike na temu žetelačkih radova jer smatram da je vrijedno zabilježiti te običaje na platnu. Svake godine sudjelujem i na drugim kolonijama (ima ih desetak), osim ovdje i u Bezdanu, po Hrvatskoj, BiH. Većina njih je izdvojena u prirodi, a ova je drugačija jer je praktično u centru grada. Ali ljudi su najvažniji i da je dobra ekipa i ovdje tu uvijek bude na nekom nivou. Subotica mi je posebno draga jer mi se sviđa kao grad, njene ulice, secesijske zgrade koje su posebno zanimljive za slikanje«.
Podsjetimo, Međunarodna likovna kolonija Bunarić se do 2010. održavala na Bunariću, točnije na salašu Paje Đurasevića i u samom svetištu, a u posljednjih 15 godina mjesto održavanja je u HKC-u Bunjevačko kolo.
I. Petrekanić Sič
