Posljednja seoska Dužijanca, pred proslavu središnje žetvene svečanosti bunjevačkih Hrvata u Subotici, održana je u nedjelju, 3. kolovoza u Mirgešu u Domu kulture. 
Nositelji mirgeške Dužijance bili su tavankutski bandaš Nikola Vujić i zamjena tavankutske bandašice Ane Skenderović, Lucija Vukov, skupa s malim bandašom i bandašicom Nikolom Vojnićem Mijatovim i Danicom Iršević. Proslavi su, kao i na svim ostalim seoskim žetvenim svečanostima, prisustvovali i nositelji središnje gradske Dužijance – bandaš Tomislav Ivanković i bandašica Marija Dulić. 
Predsjedatelj svete mise prikazane kao zahvala Bogu na novome kruhu bio je vlč. József Koleszár, župnik u Kraljevom Brigu i Nosi, uz koncelebraciju župnika tavankutske župe Presveto Srce Isusovo vlč. Marijana Vukova. 
»Danas, kada je žetva završena i kada novi kruh stoji pred nama, zapitajmo se – koliko ruku je radilo da bi taj kruh nastao; koliko truda, znoja, nade i brige stoji iza svake štruce; koliko toga nije bilo u našim rukama (vrijeme, kiša, oluje, vrućina, štetočine, niska cijena za rod)? Žetva nas uvijek podsjeća na to da mi ljudi nismo gospodari života već smo samo Božji skromni suradnici. No naš trud je potreban, ali ipak sve ovisi o Božjoj milosti. Što ćemo učiniti s onim što smo ove godine primili? Hoćemo li samo spremati i gomilati ili ćemo dijeliti i zahvaljivati, svjesni da ništa nije samo naše. Danas, kada zahvaljujemo za žetvu i kruh, sjetimo se kako je u Svetome pismu kruh uvijek bio više od hrane, on je bio znak Božje providnosti. Novi kruh koji danas blagoslivljamo i prinosimo nije samo obična hrana nego i simbol. Kruh je znak života, stoga i svakodnevno molimo ‘kruh naš svagdanji daj nam danas’. Kruh je ujedno i znak zajedništva – iz jednoga kruha nastaju mnoge kriške kruha, kao što iz jedne Crkve živimo svi i to kao braća i sestre. Kruh nas podsjeća i na Krista – u euharistiji Krist Isus daje sebe za nas pod prilikama kruha. Zato se danas pitajmo jesam li i ja kruh za nekoga drugoga, jesam li hrana za dušu i tijelo drugima i to upravo po ljubavi, dobroti, služenju. Zahvalnost nije samo riječ, ona nije samo jedna lijepa tradicija, ona je prvenstveno stav srca, ona treba postati nutarnja potreba srca čovjeka. Zahvalno srce ne uzima ništa zdravo za gotovo, ono ne kaže – zaslužio sam, nego – hvala Ti, Gospodine. Ova nam današnja svetkovina nije samo pogled unazad, nego donekle i pogled naprijed. Zahvaljujemo Bogu na plodovima, ali molimo i za ono što nam dolazi – da zemlja i sljedeće godine bude rodna, da bude mira i radosti, da nikome ne nedostaje kruha, kako tjelesnog tako i duhovnog«, rekao je, među ostalim, vlč. Koleszár, koji je ujedno i ravnatelj svećeničkog doma Jozefinum.
Nakon mise, u dvorištu Doma kulture održano je druženje uz tamburaše i igru u kolu.
I. Petrekanić SIč