Đužijanca, kao običaj zahvale Bogu za plodove žetve i pohvale čovjeku za rad, ima veliki značaj i za bunjevačke Hrvate u Đurđinu. To je pokazala i ovogodišnja seoska svetkovina, održana u nedjelju, 3. kolovoza.
Središnji dio Dužijance, misa zahvalnica služena je u crkvi sv. Josipa Radnika. Misno slavlje predvodio je karmelićanin iz Zagreba o. Mato Miloš, uz koncelebraciju župnika preč. Daniela Katačića, vlč. Franje Ivankovića i mons. Andrije Anišića, koji je ujedno i predsjednik UBH-a Dužijanca.
Veza s korijenima
O. Miloš je u propovijedi, među ostalim, istaknuo važnost vjere i rada u životu te naglasio kako je Dužijanca izraz vjerskog, ali i kulturnog i nacionalnog identiteta ovdašnjih Hrvata. Poručio je mladima da njeguju svoj vjerski i nacionalni identitet kao i da ostanu rasti u selu gdje su njihovi korijeni.
»Koliko smo desetljeća i stoljeća živjeli ovdje na ovim prostorima pod raznim državama i kraljevinama, i opstali. Zašto smo opstali? Jer smo imali Crkvu, jer smo imali vjeru, jer smo imali svećenike, redovnike i redovnice koji su nas odgajali u duhovnom životu i u svijesti korijena narodnoga. Dragi Đurđine, plodan si, širok, radostan i veseo. Budi to, i uvijek zahvali Bogu za svako jutro kad se probudiš, za svaki dan kojega proživiš, a navečer izmoli se i lijepo lezi da otpočineš pa opet ujutro ustaneš na hvalu i slavu Bogu«, kazao je o. Miloš.
Na značaj Dužijance za mjesni hrvatski puk ukazao je i župnik preč. Daniel Katačić.
»Na Dužijancu smo ponosni, ona nas uvijek podsjeća da za sve što smo dobili trebamo Bogu zahvaliti. Lijepo je to pokojna Verica Dulić zapisala u jednoj pjesmi: ‘Triba Bogu za sve falu dati’. A evo srpanj je zaista ‘vridnih ruku dilo obuko u zlato’, kako je ona rekla. Imali smo zaista lijepu i obilnu žetvu, na tome Bogu hvala. Također, Dužijanca kao manifestacija bunjevačkih Hrvata uvijek nas povezuje i s našim korijenom, a to je hrvatski identitet«, kaže preč. Katačić.
Bandaški parovi – nositelji svečanosti
Ovogodišnji nositelji žetvene svečanosti u Đurđinu su bandaš Ivan Šarčević i bandašica Dragana Musin u pratnji malih bandaša – Marija Ivkovića Ivandekića i Marte Bako.
Bandaš i bandašica izrazili su čast i zahvalnost što su izabrani predvoditi značajnu seosku manifestaciju.
»Od djetinjstva idem na Dužijancu, i čast mi je što sam izabran od svih momaka koji su to mogli biti. Ponosan sam i osobno mi znači što sam dio Dužijance, kao tradicije koja se treba očuvati«, kaže bandaš Ivan Šarčević.
Sliku u tehnici slame s grbom pape Lava XIV., kao simbol ovogodišnje seoske dužijance, izradila je slamarka Marija Vidaković. Tradicionalno, na svečanosti su sudjelovala djeca i mladi odjeveni u bunjevačku nošnju a crkva je bila ukrašena klasovima i vijencima od žita, kao simbolima žetvene svečanosti.
Program proslave nastavljen je navečer. U sklopu akademije Rič pod đermom predstavljena je monografija Bunjevačke kraljice – Duhovski običaj bunjevačkih Hrvata Milane Černelić i Tamare Štricki Seg objavljena ove godine u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Knjigu je predstavila njezina glavna urednica Katarina Čeliković, ukazavši, među ostalim, na važnost njegovanja i bilježenja običaja poput kraljica. Tijekom programa nastupile su kraljice koje djeluju u okviru HKPD-a Matija Gubec u Tavankutu. Prikazana su i dva filma koje je za ZKVH snimio Srđan Simijanović: o nematerijalnoj kulturnoj baštini Hrvata u Srbiji te o bunjevačkim kraljicama. Uslijedilo je Bandašicino kolo koje je u plesu i druženju okupilo različite generacije.
D. B. P.
