Na ovoj fotografiji u formatu kabinet portreta predstavljeni su Nikola Miko Lukinić – Fujcek i njegov sin Dezider Dežo Lukinić – Fujcek iz sela Boka u Banatu. Fotografirali su se u Pančevu 1900. godine u foto ateljeu poznatog fotografa Rehnicera.
Lukinić – Fujcek je bila ugledna imućna obitelj u Boki. Nikola Miko Lukinić je bio predsjednik Hrvatske građanske čitaonice u Boki koju nazivaju »kasina«. Pružio je dosta podataka Anti Messneru Sporšiću o Hrvatima u Boki što je objavljeno u radu »Messner Sporšić Ante: Kolonije hrvatskih plemića u Banatu«, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, JAZU, knjiga XXVIII, sv. 1, Zagreb, 1931. Zahvaljujući Nikoli Miki Lukiniću Hrvati u Boki su detaljno obrađeni u ovom zborniku.
Stevan Ilijević Dekič opisao je Nikolu Miku Lukinića.
»Jedan drugi Orvat daleko je odudaral i razlikoval se od ostalih Orvatov, a to je Lukinić Miko Fujcek. Mlogo napredan čovek govoril je više jezika i vek je tražil biranija društva. Često si ga mogel videti u društvu vodeći ljudi. Napredan je bil poljoprivrednik i priznat domačin. Originalan čovek je bil. Bil je veliki štediša. Povisokog rasta dosta krupen plav čovek je bil. Nosil je velike brkove«, navodi se u Zapisima Stevana Ilijevića iz Boke koji su uredili Ljubiša Večanski i Ivana Olujić.
Otac i sin na ovoj fotografiji odjeveni su u tradicionalnu zimsku svečanu građansku odjeću.
Figura oca u sjedećem stavu neznatno se ističe po gabaritnosti. Pogled mu je direktno upućen u pravcu objektiva foto – kamere. Na glavi mu je astrahanska šubara koja je malo smanjena  uvlačenjem unutra u krug. Na licu su mu brkovi koji su ukras muškog lica. Desnom rukom koja je pod uglom blago savijena u laktu, opruženom šakom oslonio se na naslon stolice na kojoj sedi. Lijeva ruka je blago povijena u laktu, oslanja se na naslon stolice. Prsti na šaci su blago povijeni i oslanjaju se na butinu lijeve noge. Na sebi ima kaputić – jankel – debelu aljinu sive boje s paralelna dva reda dugmadi. Prvi red dugmadi je za zakopčavanje, a drugi red dugmadi je kao ukras, kragna – jaka postavljena je jagnjećom kožicom sive boje. Jankel – debelu aljinu su šili šnajderi i ćurčije. Šnajder sašije debelu aljinu i preda je ćurčiji koji je postavljao kožu unutra i kragnu – jaku. Hlače su od tamnijeg materijala uvučene u čizme. Obuven je u kožne čizme koje dosežu do koljena i koje su se samo navlačile.
Sin je u stajaćem stavu malo iza oca. Položaj tijela je frontalan, gledajući u objektiv kamere. Njegovo oslanjanje desnom rukom na očevo rame je ispoljavanje poštovanja koje sin upućuje ocu. Lijevom rukom se oslonio na stočić u foto ateljeu. Njegova odjeća je tamnijih boja. Na glavi mu je kačket – šepica od istog materijala kao kaputić, s tim da ima zaštitnike za uši. Na sebi ima kaputić jankel, kratak muški kaput od čoje koji je strukiran i postavljen jagnjećom kožom s paralelna dva reda dugmadi. Prvi red dugmadi je za zakopčavanje, a drugi red dugmadi je kao ukras, kragna – jaka postavljena je tamnijom jagnjećom kožicom. Hlače su od istog materijala od kojeg je i kaputić, ispeglane na šav. 
Na nogama su duboke cipele koje se pertlaju, a preko njih padaju hlače. 
Na ovom obiteljskom portretu vidimo figuru oca kao dominantnog člana obitelji, samodiscipliniranog hranitelja i zaštitnika.
Ljubiša Večanski