Listopad 1944. godine. Rat u svojoj završnici, a rat kao rat ne bira: gdje vojska prođe, ona ruši sve što se nađe ispred nje. U samoj završnici rata nekako se na putu vojskama, njemačkim u povlačenju i partizansko-ruskim koje su potiskivale njemačku armiju našao i Monoštor, pa je prijetila opasnost da će selo biti bombardirano. Mještani su se zato zajedno sa svojim tadašnjim župnikom Matijom Zvekanovićem okupili u crkvi Svetog Petra i Pavla. Molili su se pod svjetlom svijeća za mir i da ih vojska zaobiđe. Župnik je zaiskao od Boga i Gospe pomoć za selo nad koje se imalo sručiti veliko zlo. U ponoć je u mraku služena sv. misa Prečistom Srcu Marijinu. Sutradan, 13. listopada, na dan posljednjeg ukazanja Gospe u Fatimi sve se smirilo i opasnost je uklonjena. Taj 13. listopada zato je posebno značajan dan u Monoštororu. U znak zahvalnosti Monoštorci su se zavjetovali da će svake godine 13. listopada, točno u podne, svetom misom zahvaljivati Bogu i Gospi za spasenje. Od toga vremena se u Monoštoru na taj dan ne radi, a vjernici se točno u podne okupljaju u župnoj crkvi na misnom slavlju. Zavitni dan obilježava i Kulturno-umjetničko društvo Hrvata »Bodrog« programom »U susret Zavitnom danu«. Ove godine bilo je to u subotu 8. listopada u Domu kulture. U programu su sudjelovali članovi Bodroga, te gosti iz Hrvatske MPS-a »Baje« iz Ivanovca i KUD-a »Ivan Filipović« iz Velike Kopanice.
»Ne smijemo zaboraviti što je bilo prije sedam desetljeća, ne smijemo zaboraviti ono što je danas, ne smijemo zaboraviti tko smo i što smo, jer tko zaboravlja i sam će brzo biti zaboravljen. Naša zadaća je zato da ne zaboravljamo, da njegujemo svoje i da se trudimo da trajemo što duže. Teška su vremena, ljudi trbuhom za kruhom napuštaju svoje domove, a mi koji ostajemo moramo sačuvati taj naš dom, jer mnogi koji su otišli i vratit će se, ako ništa drugo da tu budu pokopani«, kazao je predsjednik KUD-a Hrvata »Bodrog« Željko Šeremešić.
Na pozornici Doma kulture u Monoštoru smjenjivali su se članovi »Bodroga«, zatim muške pjevačke skupine »Bodroški bećari«, već prepoznatljive »Kraljice Bodroga« i na koncu igračke skupine, kao i već Monoštoru dobro poznate »Baje« i, prvi puta, gosti iz Velike Kopanice.
Z. V.
