U natjecateljskoj sezoni 2016./17. ekipa Ženskog rukomentnog kluba Sonta, član TRLS-a, skupina Srijem-Južna Bačka, igrat će u radikalno podmlađenoj postavi, s novim trenerom Stevanom Mihaljevim i s novim kapetanom, osamnaestgodišnjom Monikom Čonkom. Ova kršna djevojka za svega nekoliko godina prošla je put od najmlađe cure u prvoj ekipi, do najstarije i novog kapetana.
Borac bez mane i straha
Monika se s rukometnom loptom druži 6 godina, od toga posljednje četiri u klubu. »Znate kako je to s djevojčicama u ludim godinama. Škola mi je išla dobro, bila sam i učenik generacije. Voljela sam knjigu, ali i sport. Bila sam u više sekcija, karate sam trenirala odmalena, tek kasnije je prevladala ljubav prema rukometu. Nakon dvije godine nastupanja za reprezentaciju škole, pozvana sam i priključila sam se treninzima ŽRK Sonta. To mi je dalo neku dodatnu energiju. Bila sam vrlo ponosna što sam najmlađa u ekipi i što treniram i igram s djevojkama starijim od sebe. Njihovu igru pomno sam pratila s klupe, upijala svaki potez.
Tadašnjem treneru, Goranu Matiću, bila sam zahvalna za svaku minutu provedenu u igri«, priča o svojim rukometnim počecima Monika. Povećanjem minutaže u utakmicama Monika postaje i ljubimica navijača ŽRK Sonta. Borac bez mane i straha, nikada nije štedjela ni sebe ni protivnice. Vrlo darovita, ali i sklona upornom radu, odnosno redovitom treniranju, Monika je iz dana u dan vidno napredovala. »Mislim da mi je sve ovo urođeno. Jedino mi je žao što zbog školskih obveza nisam bila u prilici odraditi sve treninge. Da jesam, lopta bi me bolje slušala. Istina, darovitost je vrlo bitna u razvoju svakog sportaša, ali za visoke domete uporan rad je još bitniji. Bez rada, bez stege u igri, bez kolektivnoga duha, nema uigranosti i nema uspjeha u ekipnim sportovima. Najbolja potvrda ove teze je ta što smo u sezoni u kojoj smo postigle najviše uspjeha, najredovitije i trenirale. Ovoga ljeta smo na nekom novom početku, Jovana Tančik i ja ostajemo najstarije prvotimke i predvodnice mladoga vala. Osjećam se malo neobično što sam najstarija u ekipi, a s druge strane, drago mi je što mogu prenijeti neko svoje znanje i iskustvo na mlađe suigračice. Eto, za svega nekoliko godina ponavlja se situacija iz vremena kad sam ja bila početnik, odnosno kad je došlo do prethodne smjene generacija«, kaže Monika.
Ivan Andrašić
Opširnije u tiskanom izdanju
