Serija antihrvatskih incidenata na sjeveru Vojvodine nastavljena je u utorak 13. siječnja anonimnim telefonskim prijetnjama članovima redakcije »Hrvatske riječi«. Muški glas odrasloga čovjeka, ijekavskog izgovora, službenici »Hrvatske riječi« koja se zatekla kraj telefona zaprijetio je riječima: »Ustaše! Ako još jednom izađu vaše novine, sve ću vas pobiti. Vi ste ubili moje dijete«. Desetak minuta iza toga isti glas ponovno se javio telefonskom porukom: »Svi ste mrtvi!«
    Nakon toga obaviještena je policija, te su petorica policajaca subotičkog SUP-a došli u prostorije »Hrvatske riječi«, zapisali izjave i obećali da će učiniti sve kako bi se otkrio anonimni izgrednik. Petnaestak minuta poslije odlaska policajaca telefon »Hrvatske riječi« zazvonio je i treći put. S druge strane žice opet se javio isti anonimni glas, ovoga puta psovkom koja nije za citiranje.
    Sljedećeg dana, u srijedu, redakcija je još u dva navrata dobila telefonske prijetnje: »Želim vam sretnu četničku novu godinu. Mi smo subotički četnički pokret, pobit ćemo vas sve.«
    Nekoliko je stvari ovom prigodom važno naglasiti. Prvo, incidenti su se zaredali. U posljednja dva tjedna srušena je bista Matije Gupca u Tavankutu dva puta, razbijeni su prozori na Hrvatskom domu u Somboru, srušen je križ na putu kod Male Bosne, ćirilična četiri S urezana su na više automobila ispred HKC »Bunjevačko kolo« u Subotici, ispljuvano je u Subotici parkirano vozilo zagrebačkih registarskih pločica vlasništvo novinarske ekipe »Jutarnjeg lista«, te je, na koncu, telefonski prijećeno uposlenicima »Hrvatske riječi«, jedinog tjednika na hrvatskom jeziku u Srbiji i Crnoj Gori. Nešto ranije, tijekom predizborne kampanje, jedan muškarac fizički je nasrnuo na predsjednika Izvršnog odbora HNV-a u restoranu HKC »Bunjevačko kolo«.
    Drugo, svi ovi incidenti usmjereni su protiv pripadnika hrvatske manjine u SCG i njihovih nacionalnih ili vjerskih simbola.
    Treće, svi incidenti dogodili su se u periodi nakon održanih parlamentarnih izbora u Srbiji i objavljivanja njihovih rezultata.
    Četvrto, niti jedan od počinitelja ovih sedam incidenata do sada nije otkriven i priveden pravdi.
    I peto, izostala je široka osuda i srbijanske javnosti i srbijanske službene politike, kojom je morao biti propraćen već i prvi incident, a kamoli serija kakva se ne pamti još iz »onih« vremena.
    Nema sumnje da je radikalskom euforijom nakon uspjeha na izborima stvoreno ozračje u kojem se i inače ostrašćeni ljudi mogu slobodnije ponašati i svoje frustracije prazniti na ovakav primitivan način. U tom ozračju prijetnje i vandalizam normalna su pojava, a nereagiranje, ili neadekvatno reagiranje organa vlasti i javnosti dodatni su impuls onima koji incidente čine, ili ih osmišljavaju. Spirali koja je pokrenuta, a koja ne vodi ničemu dobrom, na put se može stati jedino pravovremenom i učinkovitom akcijom policije, te svjesnim, odgovornim i zajedničkim djelovanjem ključnih čimbenika javnoga života.
    Još uvijek nije kasno, iako se poneki već sada pitaju – budimo li se mi to svakoga jutra prije ili poslije 5. listopada.