I dok su i Kolinda Grabvar – Kitarović i Aleksandar Vučić isticali da je do potpisivanja Deklaracije došlo isključivo zahvaljujući njihovoj zajedničkoj inicijativi postavljaju se pitanja što je garant njezine provedbe kada se niti mnogo jači akt: bilateralni Sporazum o međusobnoj zaštiti manjina niti nakon 12 godina od potpisivanja ne oživotvoruje?

 

Ako je išta nesporno u – u ponedjeljak potpisanoj – Deklaraciji o unaprjeđenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja između Srbije i Hrvatske, onda je to svakako izjava bivšeg i budućeg premijera Srbije Aleksandra Vučića da se i Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji »osjećaju mnogo bolje« kada su odnosi dvije države dobri. Tu svoju konstataciju on je potkrijepio i primjerom iz Dalja, gdje su, kako je naveo, tamošnji Srbi od svoje matične države zatražili da ispune sve obveze prema Hrvatima u Srbiji kako bi i oni od Hrvatske mogli zatražiti isto.

 

 

»Iznuđena obećanja« i...

 

I upravo je pitanje položaja Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj prva od šest točaka, koliko ih Deklaracija formalno sadrži, jer, kako je Vučić naveo, dobre odnose između Srba i Hrvata kao naroda i Hrvatske i Srbije kao država od njih ne traži Europska unija niti bilo tko drugi već je to pitanje od životne važnosti za pripadnike dvije nacionalne manjine s obje strane Dunava. U tom smislu Vučić je izašao i s vrlo konkretnim obećanjima: u Subotici je budućem gradonačelniku (Bogdanu Labanu, prim. a.) naložio da odmah krene u asfaltiranje dvije glavne ulice u Donjem Tavankutu, a novoizabranom predsjedniku Pokrajinske vlade Igoru Miroviću istoga je dana rekao da u vojvođanski proračun izdvoji sredstva za novine koje imate u rukama. Ne imenujući ih, rekao je Vučić da će na tom planu u roku od godinu dana biti još konkretnih poteza kao što je i rekao da će se konkretni rezultati u rješavanju prva dva problema (asfaltiranje ulica i financiranje Hrvatske riječi) moći provjeriti već za mjesec dana.

Niti predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar – Kitarović, koja je zajedno s njim potpisala u Subotici Deklaraciju, nije ostala dužna kada je riječ o obećanjima. Ističući kako su brojna specifična pitanja do danas ostala otvorenima »zbog nedostatka komunikacije«, ona je rekla kako će osobno (u)činiti sve, ne samo da bi se promicala kultura dijaloga, suživota i međusobnog uvažavanja nego i da bi se na lokalnoj razini rješavali konkretni problemi koji opterećuju srpsku zajednicu u Hrvatskoj. 

 

Z.R.

 

Opširnije u tiskanom izdanju