U Gradskoj knjižnici Karlo Bijelicki u Somboru u četvrtak, 16. lipnja, predstavljen je rječnik monoštorskog govora Bile riči autorice Marije Šeremešić. O knjizi su govorili recezentica prof. dr. sc. Ljiljana Kolenić s Filozofskog fakulteta u Osijeku, urednica Katarina Čeliković, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, ravnatelj Gradske knjižnice Vladimir Jerković i autorica. Rječnik sadrži više od 2.700 riječi specifičnih za govor Šokaca u Monoštoru, a većina tih riječi danas nije u svakidašnjoj uporabi.

 

 

Riječi sačuvane od zaborava

 

Monoštorski govor pripada slavonskom dijalektu štokavskog narječja koji se prostire u Slavoniji, Baranji, pa i izvan državnih granica Hrvatske. Hrvatski je to govor kojim govore Hrvati u zapadnoj Bačkoj, odnosno u bačkom Podunavlju. Prema riječima profesorice Kolenić slavonski dijalekt hrvatski je dijalekt koji je najbolje čuvao staro stanje hrvatske štokavštine, pa je zbog svoje arhaičnosti i konzervativnosti dragocjen za proučavanje ne samo dijalektologije nego i povijesti hrvatskog jezika, ali i povjiesti dijalektologije slavenskih jezika općenito. 

»Pisati rječnik nije lako, bez obzira na to što će mnogi ljudi reći, pa to je popis riječi. Ali popisati riječi, odrediti im opisno značenje zahtjevna je zadaća. Poznato je  da govori polako nestaju, a taj nestanak Marija Šeremešić konzervirala je ovim rječnikom, jer rječnik čuva riječi od zaborava i pohranjuje ih. Stari hrvatski pisci rječnika rječnik nisu zvali rječnikom već blagom jezika, dakle riječi su se shvaćale kao škrinja, kutija za nakit, a taj nakit bile su riječi. Tako možemo shvatiti i ovaj rječnik. Marija je stvorila kutiju za blago i u nju pohranila blago riječi. Željela je sačuvati riječi iz vremena svoga djetinjstva. Svaki je riječnik dobitak za jezikoslovlje. On je prinos određenom jeziku, jezičnoj porodici i jeziku kao djelu ljudske komunikacije. Rječnik govora Monoštora prinos je hrvatskoj dijalektologiji, hrvatskom jeziku, ali i slavenskom jezikoslovlju«, kazala je recezentica Kolenić. 

U rječniku Monoštora  zapisani su brojni obiteljski nadimci ili  kako u Monoštoru kažu rugana imena, najčešća osobna ženska i muška imena, stara imena dijelova Monoštora, obiteljski nazivi, nazivi zanimanja, dijelovi tradicijskog ruha, tradicijska jela i pića, biljke i životinje monoštorskog kraja... »Autorica nije istraživala jesu li neke riječi podrijetlom iz mađarskog, njemačkog  ili turskog jezika,  sve su to zapravo monoštorske riječi, jer nastale su kao plod zajedničkog života i jezika u dodiru«, kazala je profesorica Kolenić. 

Rječnik monoštorskog govora  je zlatnom škatuljom nazvala i urednica Katarina Čeliković. 

»Želim Mariji da ova zlatna škatulja bude često otvarana, ali joj isto tako želim da dopisuje i riječi i dalje ubacuje u škatulju«, kazala je Čelikovićeva. 

 

Zlata Vasiljević

 

Opširnije u tiskanom izdanju