Iako najavljena kao utakmica pod pokroviteljstvom Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) , reprezentacije Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije na stadion Vuteks – Sloga u Vukovaru u nedjelju, 12. lipnja, nisu privukle više od 150 do 200 gledatelja. Gledajući sa strane, mogli bismo reći: kakav odnos država prema nacionalnim manjima, takvo i zanimanje javnosti prema »istome«. Ili obratno. Svejedno. Čak, recimo, niti lokalne Vukovarske novine u petak nisu objavile niti retka o »povijesnoj utakmici« koja će se igrati u njihovom gradu.
Bilo kako bilo, tek prvi susret nogometnih reprezentacija Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije (Vojvodine), osim spomenutog broja gledatelja, privukao je i pozornost čelnika dva nacionalna vijeća, te županijskih i gradskih vlasti Vukovara.
A zašto ne i ostali sportovi?
U debeloj sjeni utakmice Turska – Hrvatska (koja se igrala istog dana) reprezentativce dvije nacionalne manjine iz dvije susjedne države primili su zamjenik župana Vukovarsko-srijemske županije Đorđe Ćurčić, te član Gradskog vijeća grada Vukovara Igor Galić. Galić je, u duhu pravog političara, ovu priliku iskoristio da pred malobrojnim novinarima kaže kako Vukovar poštuje prava (nacionalnih) manjina , ali da je u ovom trenutku mnogo važnije da svi budu zajedno i obrane se od globalnog problema ove regije: odlaska mladih u inozemstvo. Naravno, recept za to je poznat, ali je lijek teško nabaviti: zapošljavanje.
Za razliku od njega, Ćurčić je govorio baš onako kako to nalaže duh ovakvog prijema: zbog sastava stanovništva Vukovarsko-srijemska županija i Vojvodina pravo su područje za organiziranje budućih susreta nacionalnih manjina i u drugim sportovima, a ne samo u nogometu.
»Istosti« u oprečnostima
Politički predstavnici dvije nacionalne manjine, međutim, imaju i istovjetno i oprečno stajalište kada je riječ o ovoj utkamici. Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) i zastupnik te stranke u Skupštini Srbije Tomislav Žigmanov istaknuo je prilikom prijema u Vukovarsko-srijemskoj županiji da »ako igdje postoji prostor za suradnju, onda je to sport«, dodajući kako bi želio da takve odnose prati službena politika na relaciji Srbija – Hrvatska. S druge strane, poučen valjda brojnim lošim primjerima s obje strane, predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac za Hrvatsku riječ kaže kako upravo nogomet »nije prostor lijepih poruka« između Hrvata i Srba, te da upravo stoga ovaj susret ima mnogo veći značaj od obične utakmice. Stoga su momci koji su u nedjelju nastupili u Vukovaru političarima dvije države prezentirali kako se, i pored natjecateljskog duha, istodobno može promicati i partnerski duh koji će se očitovati i na Europeadi (Europskom nogometnom prvenstvu autohtonih nacionalnih manjina), koji će od 18. do 26. lipnja biti održan u Južnom Tirolu (Italija) i na kom će nastupiti obje reprezentacije.
Politički izvještaj s prvog susreta dviju reprezentacija završimo riječima koje kolege iz sportskih rubrika uglavnom izbjegavaju. Prvi bi mogao glasiti: iako je bio pokrovitelj, nitko od predstavnika HNS-a nije prisustvovao utakmici. Drugi: iako je najavljeno zajedničko gledanje utakmice Hrvatska – Turska, u sjedištu Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS!) bili su prisutni tek reprezentativci Hrvata iz Srbije.
A za kraj, ipak, i dva ljepša: iako su utakmici prisustvovali tek navijači domaćih (rodbina i prijatelji, uglavnom), nije zabilježen niti jedan incident. Napose verbalni. I napose onaj na međunacionalnoj osnovi. I drugi: kako smo neslužbeno saznali, obje reprezentacije na već spomenutu Europeadu ne samo da će putovati zajedno i dijeliti isti prostor tijekom boravka u Južnom Tirolu, nego će imati i zajedničkog sponzora.
Stoga, kao zaključak ovog teksta, recimo kako je nakon bezbrojnih loših, susretom Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije politika (i, hmmm, »biznis«) konačno polučila i jedan dobar rezultat. I to upravo, kako bi Pupovac rekao, na polju na kom ima »najmanje lijepih poruka« između Hrvata i Srba.
Z. R.
