HR: U posljednje vrijeme se u Srbiji puno govori o otvaranju poglavlja 23 i 24 i tri uvjeta koje Hrvatska traži da se ispune prije nego li se otvore poglavlja. Jedan od uvjeta tiče se implementacije bilateralnog sporazuma o zaštiti prava nacionalnih manjina između vlada Srbije i Hrvatske. Međutim, o samom sporazumu se u Srbiji uopće ne govori. Kako to komentirate?
Moj osobni dojam o ovom pitanju je takav da se, općenito, temi o pravima nacionalnih manjina nije posvećivalo dovoljno pažnje u ranijim razdobljima. Manjinsko pitanje je bilo u sasvim drugom planu u odnosu na neka druga državna pitanja. Pitanje o pravima nacionalnih manjina, prije svega hrvatske, aktualiziralo se s uvjetovanjem otvaranja pregovaračkih poglavlja od Hrvatske, i moram primijetiti da se aktualiziralo u prilično negativnom kontekstu. Implementacija bilateralnog sporazuma predstavlja ispunjavanje preuzetih međunarodnih obveza i veoma je važno, jer je u skladu s europskom demokratskom praksom. Predstavnici hrvatske nacionalne zajednice mnogo su puta pozivali srbijanske nadležne institucije da ispune ono što je potpisano u Sporazumu, međutim to je ostalo nezapaženo ili se iz nekog razloga izbjegavalo. Međutim, bilo je i dobrih pomaka jer je Srbija usvojila i akcijski plan za ostvarivanje prava manjina i ostaje da se vidi na koji će način teći ispunjavanje aktivnosti koje su planom predviđene. U dijelu koji se odnosi na međunarodnu suradnju pominju se bilateralni sporazumi i sugerira se potpisivanje novih sporazuma, tako da je veoma moguće da dođe do aktualizacije ovog pitanja.
Jasminka Dulić
Opširnije u tiskanom izdanju
