Ima jedan stari hrvatski izraz koji na najbolji način opisuje gospodarsku klimu Međimurja: business friendly. U to da je ova županija u Hrvatskoj povoljno područje za ulaganje ne mora nas nužno uvjeravati zamjenik međimurskog župana Zoran Vidović; dovoljno je samo imati dobar vid. Posvuda se, od Čakovca do Preloga, u Donjem Međimurju pruža ista slika koja više podsjeća na susjednu Sloveniju i obližnju Austriju nego li na ostatak Hrvatske, pa čak i kada je riječ o susjednim županijama: Varaždinskoj, a napose Koprivničko-križevačkoj. Vidi se to ne samo po prvoklasnim cestama i uređenim mjestima nego i po brojnim tvrtkama koje su u malo većim naseljima izmještene u industrijske zone.
Posao? Bez (većih) problema
Riječ je, dakle, o jednoj od gospodarski najjačih (ako ne i najjačoj) županija u Hrvatskoj u čijoj strukturi, po službenim podacima Županijske komore Čakovec, mala i srednja poduzeća upošljavaju preko 85 posto radnika (nešto više 20.000). Kako nam Vidović kaže, najrazvijenija je metalska, a zatim i prehrambeno-prerađivačka industrija dok je s najvećim problemima – i to prije svega zbog propasti poduzeća Međimurje, koje je ranije upošljavalo oko 9.000 radnika – suočeno graditeljstvo.
Pokušamo li napraviti grubu podjelu gospodarstva u županiji, onda bi se ono najlakše dalo opisati ovako: Gornje Međimurje (zapadno od Čakovca) uglavnom se bazira na (vinskom) turizmu, a Donje (istočno od županijske prijestolnice) na industriji dok im je poljoprivreda zajednička djelatnost, s tim što su u Gornjem najrazvijeniji vinogradarstvo i voćarstvo, a u Donjem ratarstvo, stočarstvo i voćarstvo. S obzirom na veličinu županije (sa 729 četvornih kilometara najmanja je u Hrvatskoj) nije nebitan podatak da se 70 posto krumpira proizvede upravo u Međimurju, dok proizvodnja jabuke čini 35 posto hrvatske proizvodnje. Treba također reći i kako je ovaj dio Hrvatske od davnina imao razvijeno obrtništvo koje Županija i danas potiče kroz financiranje deficitarnih zanimanja.
Zlatko Romić
Opširnije u tiskanom izdanju
