Ivica Percl, hrvatski kantautor i legendarni glazbenik tzv. »protestne pjesme«, rođen je u lipnju 1945. godine u Zagrebu, a karijeru je započeo kao ritam-gitarist u zagrebačkoj beat skupini »Roboti«. Skupinu je raspustio koncem proljeća 1966, jer su, kako je kasnije izjavljivao »dečki bili previše bučni«.
    Već iduće godine Percl objavljuje singl s akustičnom temom u maniru ranog Donovana Leitcha (koji mu je uvijek bio miliji no, primjerice, Bob Dylan) »Godine ratne, godine mirne«, skladbu koja je snimljena za potrebe TV drame redatelja Ivana Hetricha. Ubrzo se afirmira kao pionir i prvi umjetnik tzv. »protestnog vala« na ovim prostorima, a radi sličnosti s Donovanom često ga u Hrvatskoj nazivaju »Peroan«.
    Prvi veliki uspjeh dostiže skladbom Đorđa Novkovića, kultnom šansonom »Stari Pjer«, za koju dobiva i prvu nagradu stručnoga žirija na festivalu Zagreb 68. Po glasovanju čitatelja beogradskoga rock-magazina »Džuboks«, Percl je proglašen za pop-autora 1968. godine. Samo usporedbe radi, iste godine je za pop-ličnost svjetske rock-scene proglašen: pogodite tko?
    Dakako Donovan Leitch. Godine 1969. gostuje na subotičkom Omladinskom festivalu i osvaja nagradu publike skladbom »Svaki dan sam«, a potom objavljuje album skladbi sa stihovima: Miroslava Krleže, Zvonimira Goloba, Dobriše Cesarića i svog velikog prijatelja Drage Mlinarca, koji je o Perclu u proljeće minule godine na novosadskom Akustičarskom festivalu izjavio: »On jest mlađi od mene, ali mi je cijeloga života bio uzor. Nešto poput Neila Younga, Vana Morrisona, Dylana ili Donovana. Ma, on je legenda…«
    Godine 1975. spomenuti Mlinarec, Slovenac Tomaž Domicelj i beogradski kantautor i gitarist Srđan Marjanović organiziraju turneju po ex-Jugoslaviji naslovljenu »Četvorica za mir«. Tijekom osamdesetih minula stoljeća Ivica Percl je radio kao urednik Kulturnoga centra u zagrebačkoj Dubravi, potom na mjestu tajnika Hrvatske udruge skladatelja, i tek povremeno nastupao. Posljednjih se godina bavi slikarstvom.