Osim toga što spomenici uljepšavaju grad, oni kroz svoje fizičko prisustvo u javnim prostorima imaju i simboličko značenje. Prolaznici možda ne razmišljaju puno o značenju spomenika, ali unatoč tome sami spomenici i simboli na njima označavaju lokaciju na kojoj se nalaze, definiraju povijest ili postaju mjesta intimnog sjećanja pojedinca u kognitivnoj mapi grada, prostora. Izgradnja, isto tako i destrukcija spomenika jednako su važni, jer politika na taj način transformira krajolik u svrhu određivanja onoga što se treba pamtiti i onoga što se treba zaboraviti.
Dok grad Subotica još nije bio u potpunosti formiran, centralno mjesto zauzimao je prostor na kojem je bila tržnica. Upravo na tom mjestu sudac Matija Vojnić (Mátyás Bajsai Vojnity) je o osobnom trošku 1815. godine dao podići spomenik Svetom trojstvu kao spomen na svog umrlog sina. Autor spomenika bio je somborski vajar Karl Salzer. Prema legendi, spomenik je podignut na mjestu na kojem je nekada bilo živo blato koje žitelji grada nikako nisu mogli isušiti. Budući da su ga okruživale samo male kućice, spomenik je za tadašnje uvjete bio impozantno zdanje. Kada se grad počeo širiti, u više navrata su se javljale inicijative za izmještanje spomenika. Prva takva inicijativa bila je već 1879. godine, zatim 1912., a spomenik je premješten 1964. godine kod katedrale sv. Terezije Avilske gdje stajao do 2014. godine. Za Suboticu je ovaj spomenik od velikog značaja jer je prvi javni spomenik u gradu i početak je urbanizacije grada, a posebna mu je vrijednost u tome što je, za razliku od većine tadašnjih crkvenih skulptura koje su naručivane kataloški, ovaj spomenik klesan vlastitom rukom, po narudžbi.
Aleksandra Prćić
Opširnije u tiskanom izdanju
