Drugu godinu uzastopno za najboljeg sportaša Subotice izabran je veslač Martin Mačković, student glasovitog američkog sveučilišta Berkeley. U kraćem razgovoru za naš tjednik zamolili smo ga da nam malo približi svoj studentsko-sportski život, iz kojeg se svake godine rađaju odlični rezultati, a njegova veslačka karijera strelovito napreduje.
»Moj život u Americi trenutačno je jednostavan. Svaki dan mi je sličan, i imam osjećaj kako mi vrijeme zbilja brzo prolazi. Trenutačno sam u četvrtom semestru u školovanju (druga godina) i ovaj proljetni semestar nam je natjecateljski dio godine«, započinje Martin priču, prisjećajući se jedne važne prošlogodišnje utrke.
»Prošlog semestra tijekom jeseni smo imali samo jednu utrku u Bostonu, gdje smo veslali osmerac, najvažniju i naprestižniju disciplinu na ovim prostorima. Postigli smo drugo najbrže vrijeme od više stotina sudionika, i izgubili zlatnu medalju za samo 0,6 sekundi na distanci od 6 km. Ono što se treba još napomenuti u svezi ove utrke je to da svaki čamac kreće sam, drugi čamac 30 sekundi iza i tako dalje. Utrka traje oko 15 minuta i mi smo izgubili samo za jedan zaveslaj od velikih rivala sa Sveučilišta Yale. Eto, to je tako u veslanju«
Zgusnuti raspored
Kako nam je na početku razgovora otkrio, pred njim je nova natjecateljska sezona za koju se mora dobro pripremiti. A za dobre rezultate se mora mnogo toga žrtvovati.
»Trenutačno se žestoko pripremamo za natjecanja koja uskoro dolaze. Svaki dan mi počinje u 5.30 ujutru, brzo spremim nešto za doručak i u 6 sati krećemo na trening. Vozimo se oko 15-20 minuta do Oaklanda, gdje nam je glavni boathouse (hangar s čamcima). Veslamo do 8.30 bez obzira na vremenske uvjete. Poslije treninga zajedno s cijelim timom idemo na drugi doručak, koji završavamo oko 10 sati. Prvi sat mi svaki dan počinje u 11 sati i traje do 12.30. Imam malo pauzu do 14 i onda slijedi drugi sat. Nakon toga imamo drugi trening u 16.30 sati koji je obično na campusu, gdje radimo ergometar, stroj stimulacije veslanja ili teretanu. Iza toga slijedi večera, i tek se onda vraćam doma. Obično imamo 2-3 sata slobodnog vremena, gdje pokušavam učiti za studij sociologije koji pohađam na Berkeleyu. Vikendom imamo samo jedan trening subotom ujutru, i poslije toga imamo još dodatnog vremena za učenje, ali i malo druženja, te nadasve potrebnoga odmora«
Dražen Prćić
Opširnije u tiskanom izdanju
