Koliko je vladajućoj većini stalo do mišljenja javnosti, zorno pokazuje i primjer usvajanja izmjena i dopuna Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Simulirajući javnu raspravu u kolovozu i ignorirajući sve prosvjede poljoprivrednika do stavljanja ove točke na dnevni red, vladajuća većina i formalno je 29. prosinca – usvajanjem ovoga zakona – potvrdila ono što joj je od početka bila i namjera: izaći u susret željama domaćih i inozemnih tajkuna i kompanija da na legalan i legitiman način dođu do velikih površina zemlje.
Uzaludni su, naime, bili svi prijedlozi, primjedbe i prosvjedi udruga poljoprivrednika da se ne donosi zakon koji će im praktično uskratiti mogućnost korištenja 30 posto obradivih površina, te da će to biti dodatni udar(ac) na mala i srednja poljoprivredna gospodarstva baš kao što će biti uzaludan i njihov apel predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću da se stavi na njihovu stranu i ne stavi svoj potpis na izglasani Zakon. Čak da nakon toga i uspiju u sljedećoj institucionalnoj namjeri borbe za svoja prava – a koju ovih dana neke udruge najavljuju – i da konačnu odluku o Zakonu donesu građani na referendumu, teško je zamisliti pozitivan ishod po njih: apatično društvo, ali i međusobno podijeljeni poljoprivrednici, (vrlo) vjerojatno neće pokazati preveliko zanimanje da se češu tamo gdje ih ne svrbi.
Kopanje po oranju
Osim udruga poljoprivrednika, koji su u ovom slučaju – normalno – bili najglasniji, nisu ovu vlast zanimala niti one sofisticiranije primjedbe, a koje su zadrle u malo dublje sfere zemljišta. Tako su, recimo, na razini akademskih rasprava ostale primjedbe Saveza poljoprivrednih inženjera i tehničara Srbije (SPITS), a koji navode da je u posljednjih 50 godina u Srbiji iz poljoprivrede isključeno milijun i pol hektara (!) obradivog zemljišta, te da je od 3.861.477 hektara (na temelju podataka s Popisa poljoprivrede 2012.) za poljoprivrednu proizvodnju pogodno svega 52,2 posto, dok ostalih 47,8 posto spada u kategoriju s ograničenim ili veoma ograničenim proizvodnim mogućnostima (95 posto takve zemlje odnosi se na /užu/ Srbiju, a 5 posto na Vojvodinu). Nije njihov dopis Upravi za zemljište, Ministarstvu poljoprivrede i Vladi da povuče ovaj zakon urodio plodom niti u dijelu u kom navode da njegovo ovakvo usvajanje uoči početka primjene »stjecanja vlasništva i ravnopravnog statusa kupaca iz Europske unije na poljoprivrednom zemljištu« (od 1. rujna 2017., prim. a.) »predstavlja nečinjenje neblagovremene zaštite nacionalnih interesa«.
Z.R.
Opširnije u tiskanom izdanju
