»Neće li biti tragično ako društvo sutrašnjice ne bude kao jedan od kriterija svoga usmjerenja imalo humanizam nego nekakav tehnicizam ili gole ekonomske imperative? Nećemo li time nakon svih stoljeća razvoja humaniteta dati suglasnost za njegovo odumiranje? To su ozbiljna pitanja s kojima će se civilizacija suočiti i morati dati svoj odgovor, pozitivan ili negativan«, kaže vlč. dr. Ivica Čatić predsjednik katedre Novoga zavjeta u Đakovu, asistent na Bogoslovskom fakultetu u Đakovu iz područja humanističkih znanosti i doktor teoloških znanosti iz biblijske teologije. Vlč. Ivica Čatić od prošle je godine župnik župe Uzvišenja svetog križa u Rumi, ali i pored svih obveza u pastoralu, ima brojna druga interesiranja kao što je dizajniranje i realiziranje web stranice Srijemske biskupije i vlastita web stranica www.sveto-pismo.net.
HR: Iz vašeg životopisa sam saznala kako ste završili poljoprivrednu školu, a potom i studij ratarstva. Odmah nakon toga upisujete Filozofsko-teološki fakultet na KBF-u u Đakovu. Što vas je potaknulo da se odlučite za teološki fakultet?
Da, moj školski kurikulum počeo je normalno. Barem je tako izgledalo. Izabrao sam srednju školu prema tadašnjima afinitetima. I studij ratarstva također, jer moja je obitelj bila zemljoradnička pa mi je ta problematika – barem u izboru zvanja – bila bliska. S 19-20 godina nisam imao drugačijih ideja. Međutim, nekako u isto vrijeme kad sam počeo studij ratarstva, u moju rodnu župu Semeljci došao je na službu novi župnik – vlč. Marko Milinković. Prvih nekoliko godina suradnje i mog aktivnijeg angažmana u crkvenom zboru i raznim radovima na obnovi župne kuće itd. pripremali su teren za ključnu stvar – posuđivanje knjiga od župnika. Sve od 5. razreda osnovne škole puno sam čitao. Sada je novost bila u tome što su mi po prvi put postali dostupni naslovi iz kršćanskog teološkog i duhovnog područja. I tu je počelo nešto poput zaljubljivanja – niti sve opažaš, nisi svega svjestan… samo znaš da ti ovo jako odgovara, ispunjava i čini sretnim. I tako sam negdje kao student treće godine ratarstva župniku iznio svoju želju – prijeći u bogosloviju! On mi je mudro savjetovao da završim započeti fakultet i kroz to vrijeme pratim sazrijevanje svoje želje – hoće li prijeći u čvrstu i zrelu odluku. Živeći po tom pitanju opušteno, ali nastavljajući s čitanjem knjiga iz župnikove knjižnice, dočekao sam i posljednji dan predavanja te burne 1991. i tih dana sa župnikom otišao na razgovor za prijem u bogosloviju u Đakovu.
Suzana Darabašić
Opširnije u tiskanom izdanju
