Arhitektica Dragana Kojičić od 2010. godine radi na promociji i podizanju svijesti o bogatom lokalnom graditeljskom naslijeđu od zemlje i tehnikama gradnje zemljom. Svojim predavanjima, radionicama, ljetnom školom zemljane arhitekture nastoji skrenuti pažnju na važnost očuvanja tradicionalnih zanata u ovoj oblasti. Nakon početnih poteškoća i nerazumijevanja stvari su se pokrenule i, kako kaže arhitektica Kojičić, ima pomaka i ovaj aspekt gradnje postaje sve interesantniji.
HR: Kako ste zadovoljni rezultatima Vašega rada na promociji zemljane arhitekture? Jesu li danas ljudi svjesniji dobrih osobina ovakve gradnje i značaja njenog očuvanja?
U početku je bilo veoma teško, ljudi nisu imali sluha za zemljanu arhitekturu ili su smatrali da ideja neće imati nikakav odziv kod nas. Čak su i stanovnici zemljanih kuća, kada sam željela čuti što imaju kazati, pokazivali stid i sramotu zbog kuća u kojima žive, sve dok ne bi shvatili da me njihovi odgovori iskreno zanimaju. Onda bi postajali ponosniji, otvoreniji u želji da objasne kako se i što radilo i kako oni danas održavaju svoje kuće.
Ipak, u odnosu na prije pet godina, moram priznati da je pomak veoma očigledan – sve je više ljudi koji žele saznati više, obučiti se i graditi u vlastitoj režiji... Najvećim uspjehom smatram činjenicu da dosta njih, koji su smatrali da je ideja suluda, danas kažu da i sami razmišljaju o gradnji prirodnim materijalima. Osim toga, čini se da su se, generalno, stvari u posljednjih par godina u Srbiji pokrenule, da se ljudi sve više okreću prirodi na svim planovima, te da je i ovaj aspekt gradnje sve interesantniji.
Jasminka Dulić
Opširnije u tiskanom izdanju
