HR: Obljetnica Oluje u Hrvatskoj se slavila, a u Srbiji je obilježena Danom sjećanja. Vaš pogled na ta dešavanja u dvjema državama, evo s distance od nekoliko dana?
Meni je osobno bilo mučno gledati sve to što se događalo glede obilježavanjaOluje. Mogu kazati kako sam imao nekakav osjećaj da će se nešto slično događati i u jednoj televizijskoj emisiji javno sam, zabrinut novinarsko-građanski, upitao ministra vanjskih poslova Srbije Ivicu Dačića sprema li seSrbija za tri teške obljetnice – dvadeset godina Srebrenice, dvadeset godina Oluje i dvadeset godina Dejtonskog sporazuma. Nije bilo teško predvidjeti kako će svaka od tih obljetnica biti dramatična. No, za te se obljetnice nije u Srbiji spremalo sustavno i planski, u smislu da se obilježe, ali tako da se unaprijed anticipiraju loše stvari i da se proba jedna pacifikacija svega toga. Mislim da je loše bilo to što se dosta toga radilo kampanjski – u smislu ovi rade ono, daj da mi uradimo ovo. Obljetnica Srebrenice i Oluje je prošla i nadamo se da ćemo obljetnicu Daytona uspjeti obilježiti bez strasti. Bez obzira što je sve glede hrvatsko-srbijanskih odnosa ovih dana bilo mučno, stvari gledam optimističnije, jer sada će puno toga biti jasnije. Dakle, više neće, po mom sudu, biti tog »direktivnog« pomirenja i mislim da će u budućnosti stvari biti mnogo ogoljenije i jasnije.
Danas djeluje nadrealno, ali ja se sjećam bilborda u Beogradu na kojima su stajali natpisi s pozivom Srbima da se vrate u svoje kuće u Hrvatskoj, poziva srbijanskim turistima za ljetovanje u Hrvatskoj. Bilo je sve to ohrabrujuće, ali kada danas gledate scene iz Hrvatske, prilično sam šokiran, s obzirom da je riječ o jednoj zemlji članici Europske unije. No, spadam u one koji ne misle da se Jugoslavija raspala da bi svi jednog dana ponovno bili zajedno u Europskoj uniji. Mislim da je poanta u tome da ne budemo svi zajedno i da to što je Hrvatska u EU ni na koji način ne može pomoći Srbiji na putu njenog ulaska u Europsku uniju.
Zlata Vasiljević
Opširnije u tiskanom izdanju
