Serijal o praksama politika integracije i segregacije spram manjinskih grupa u multinacionalnoj Srbiji, o vidovima usvajanja interkulturalnog i multikulturalnog pristupa u našoj kulturološkoj i društvenoj stvarnosti, nastavljamo razgovorom s prof. dr. Dubravkom Valić Nedeljković.
Postoji li u Srbiji visoka etnička distanca? Ako mislite da postoji, pogoduje li tome segregativni multikulturalizam koji je na djelu ili mislite da nije točno da je na djelu takav tip multikulturalizma?
Nema kontinuiranih istraživanja za cijelu Srbiju, ali ono što se moglo čuti na različitim skupovima, a posebno na skupu mreže Centra za istraživanje etniciteta, koji je napravio istraživanje za poticanje integrativne politike multikulturalnosti, dakle ono što se moglo čuti od eksperata, stručnjaka za tu oblast, kao i od osoba koje pripadaju sveučilišnim centrima, svi su oni govorili vrlo relevantno na tim skupovima o potrebi poticanja integrativnog multukulturalizma.
Može se zaključiti da multikulturalizam nije na onoj razini na kojoj bi trebao biti u našoj državi, koja je višenacionalna, višejezična i višekonfesionalna zajednica i to ne od jučer! I na tome treba raditi, a prije svega mislim da pri tome važnu ulogu imaju mediji.
Nažalost, kako danas stvari stoje, vidimo da mediji koji imaju vokaciju promoviranja multikulturalizma, oni elektronički mediji koji emitiraju programe na više jezika, njih čeka 31. listopada privatizacija, tako da promjenom vlasništva postoji mogućnost da ćemo imati još više sužavanja tog medijskog polja, gdje se interkulturalizam može promovirati.
Z. Sarić
Opširnije u tiskanom izdanju
