Okvir za sliku

»Republika Srbija je u potpunosti posvećena procesu eurointegracija, uz svijest da ovaj proces zahtjeva i temeljite promjene u pravosuđu, kao i u oblastima borbe protiv korupcije i zaštite osnovnih prava, i to kako na normativnom planu tako i u pogledu implementacije«, navodi se u uvodu trećeg nacrta Akcijskog plana za Poglavlje 23 objavljenog u travnju ove godine. Istina, prema najnovijem istraživanju javnog mnijenja tek bi oko 55 posto građana Srbije glasovalo za pristupanje EU na referendumu. Vlada je u svakom slučaju posvećena europskim integracijama, iako se malo i zamorila i gubi strpljenje, kako je rekao ovoga tjedna premijer Aleksandar Vučić. A tek je počelo. No vratimo se Akcijskom planu za Poglavlje 23 koji predstavlja krovni strategijski dokument za precizno definiranje javnih politika kojih do sada nije bilo, bar kad su u pitanju manjinske politike. I provođenje, koordinacija, rokovi i financiranje reformi trebaju biti značajno unaprijeđeni, navodi se u ovom dokumentu. U ovaj proces uključeni su i predstavnici vijeća nacionalnih manjina u izradi Posebnog akcijskog plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Nakon nedavnog konstituiranja ove posebne radne grupe, Koordinacija nacionalnih vijeća nacionalnih manjina održala je radni sastanak u sjedištu Hrvatskog nacionalnog vijeća s ciljem izrade primjedaba na treći Nacrt Akcijskog plana za poglavlje 23 u dijelu koji se odnosi na pitanja manjinskih zajednica. Predstavnici nacionalno-manjinskih vijeća nisu zadovoljni s dosadašnje dvije verzije ovoga Nacrta. Na primjer jedna od aktivnosti predviđenih akcijskim planom je konstituiranje Savjeta za nacionalne manjine. Za sada je nejasno koje su nadležnosti i značaj ovog Savjeta. Osim simboličnog. Sve u svemu Savjet je konstituiran, aktivnost je »štiklirana« kao realizirana u kvadratiću Akcijskog plana u povelikoj tabeli. Naime, samo u pogledu manjina navedene su brojne aktivnosti koje Republika Srbija još treba realizirati. Na primjer jedna od aktivnosti je »puna implementacija novog zakona o udžbenicima kojom se trajno osigurava potreban broj udžbenika na jezicima nacionalnih manjina za svaku školsku godinu«. Kao rok se navodi 2016. godina. Nadalje predviđa se »prevladavanje dosadašnjih prepreka u osiguravanju dostupnosti udžbenika na jezicima manjina kroz uvođenje obaveze tiskanja udžbenika na jeziku nacionalne manjine od strane Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva u slučaju nedostatka zainteresiranih privatnih izdavača«. Što će reći, kao što je nedavno rekao i ministar pravde Nikola Selaković zakonodavni okvir je dobar ali problem je u tome što se ne primjenjuje u potpunosti. Dokaz za to su i dosadašnji problemi u vezi udžbenika na hrvatskom jeziku što je prepušteno hrvatskoj zajednici da riješi i financira uz potporu Republike Hrvatske, umjesto domicilne države čija je to obveza. Ili drugim riječima, prevelika je neusklađenost između onoga što je zakonom definirano i svakodnevnog života. A imajući u vidu da proces pridruživanja traje godinama izreka »ne lipši magarče do zelene trave« se nekako sama nameće.

J. D.