Karmelska prisutnost od 111 godina na ovim prostorima najznačajnije se očitovala u brizi za bolesnike po gradu i salašima, povjerenima im od samog ustanovljenja samostana, zatim po ispovijedanju, posjećenim korizmenim propovijedima i marijanskim pobožnostima, po mnogobrojnim koncertima, ali po svojoj otvorenosti prema široj zajednici u kojoj djeluju
HR: U Somboru ste manje od godinu dana. Za svećenika ste zaređeni 2007. godine i do dolaska u Sombor bili ste službom vezani za Hrvatsku. Kako ste se priviknuli na Sombor?
Od mog prvog dolaska u Sombor 2004. godine, povodom proslave 100. godišnjice somborskog Karmela, osjetio sam veliku privlačnost prvenstveno spram našeg samostana. No, jednako se tako dobro osjećam i u gradu u kojem već 10-ak godina imam i poznanika i prijatelja. A kroz zadnjih devet mjeseci taj se krug znatno proširio. Kako sam rodom iz Podravine, ravničarskog dijela Hrvatske uz mađarsku granicu između Virovitice i Varaždina, nemam problema niti s prirodnim okruženjem. Isto tako kao redovnik i svećenik prihvatio sam biti poslan tamo gdje moj poglavar smatra da sam potreban. Zbog svega toga, moja zajednica i grad Sombor moj su dom dok ovdje živim i služim.
Zlata Vasiljević
Opširnije u tiskanom izdanju
