Odmalena je nastrojena sportski. Dok su se ostale djevojčice iz susjedstva igrale lutkama, Viktoria je s dječacima pikala loptu.
»Vrlo rano sam se upisala u nogometnu školu NK Dinamo. Moje prijateljice su u školskoj sportskoj sekciji upisivale rukomet i odbojku, a ja sam se opredijelila za nogomet. Tu ljubav prema ovom tipično muškom sportu samo mi je učvrstio voditelj i trener Goran Matić. Nogomet je treniralo još nekoliko djevojčica iz mojih generacija, no, kako smo odrastale, odustajale su.
Najdulje je ostala moja velika prijateljica Kristina Vulić, vrlo darovita nogometašica. No, pored sve njezine darovitosti, ljubavi prema nogometu i izgrađenih radnih navika, pa što da ne kažem i odlične perspektive, roditelji su joj definitivno zabranili dalje aktivnosti, uz obrazloženje da djevojke u nogometu nemaju što tražiti. Ja sam ostala uporna, a roditelji, majka Jasmina i otac Darko, kad su vidjeli da je nogomet jedino što me osim škole zanima, podržali su me. I dalje su uz mene, ponosni na sve moje uspjehe. Vrlo sam im zahvalna, jer znam koliko novaca izdvajaju iz kućnog proračuna kako bi mi omogućili sudjelovanje u svim nogometnim susretima U – 15 reprezentacije Vojvodine«, kaže Viktoria.
Ivan Andrašić
Opširnije u tiskanom izdanju
