Karmelićanin o. Mato Miloš, rođen u Sonti, od 2008. godine do danas obavlja visoku dužnost vicepostulatora kauze o. Gerarda Tome Stantića.
HR: Kada ste osjetili poziv za put kojim hodite i što vas je odvelo u red karmelićana?
Potječem iz pobožne obitelji s osmero djece. Majka je bila je članica franjevačkog Trećeg reda, a otac dugogodišnji član župnog pastoralnog vijeća. Brat Antun bio je svećenik Subotičke biskupije. Od kad znam za sebe privlačio me je redovnički način života. U Sontu su dolazili držati misije braća kapucini iz Osijeka. Među njima je bio i glasoviti propovjednik o. Anđelko. Njega sam godinama viđao u svetištu Majke Božje Aljmaške, gdje sam s roditeljima hodočastio svake godine. Radosno sam, kao dijete, godinama slušao njegove žive i zanosne propovijedi, a majci sam govorio: »Mama, kad porastem i ja ću biti kao pater Anđelko«. Osim Aljmaša, moji su roditelji svake godine hodočastili u karmelićansku crkvu u Sombor. Svečanu misu Karmelske Gospe slavio je subotički biskup s brojnim svećenicima i četrdesetak ministranata, odjevenih u bijele haljinice sa smeđim škapularom i kapuljačom. Osim toga, u prezbiteriju karmelićanske crkve u Somboru, na desnoj strani oltara, postoji i danas vitraž koji predstavlja sv. Šimuna Štoka kako od Gospe prima škapular. Gledajući i ministrante i taj prizor Gospe i sv. Šimuna, iznutra sam osjetio želju postati karmelićaninom. Završivši osnovnu školu, prijavio sam se poglavaru somborskog samostana, a on me je u rujnu uputio u dječačko sjemenište u Remetama. Izravnim vlakom, koji je tada polazio u 22 sata iz Sonte, pošao sam s majkom u Zagreb i upisao se u klasičnu gimnaziju. Tako sam stupio na stazu koja je vodila svećeništvu i karmelićanskom redu.
Ivan Andrašić
Opširnije u tiskanom izdanju
