Nedavno se u našoj redakciji vodila žučna rasprava na temu – što trebaju biti teme o kojima trebamo pisati u našem tjedniku. Jesu li to »ozbiljne«, političke teme, ili akcent treba staviti na »lake«, zabavne teme. Vodila se rasprava generalno, ali i s »obzirom« na ljetno godišnje doba. Jedna »škola mišljenja« zagovarala je tezu kako se mi ne bismo trebali baviti »suviše teškim« i »ružnim« temama, kao što je na primjer bila tema o Naslijeđu ratne prošlosti u Vojvodini – o programu Vojvođanskog građanskog centra po nazivom Neispričane priče, kojim se nastoje osvijetliti slučajevi masovnih kršenja ljudskih prava tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća.
S obzirom da je počelo ljeto, tvrdio je jedan zagovornik »lakih« tema, o ovome skoro pa ne bi trebalo niti pisati, a pogotovu takvu temu ne treba stavljati na naslovnicu našeg tjednika i to baš sada kada je ljeto i vrijeme godišnjih odmora i kada je Svjetsko nogometno prvenstvo u punom jeku. S druge strane, Hrvatska riječ je definirana kao informativno-politički tjednik (što piše i na naslovnici), pa sve one teme koje se tiču Hrvata u Vojvodini, pa bile one i ružne i teške, trebaju biti na pravi način, koliko je to u našoj mogućnosti, ispraćene i ispričane – bio je drugi stav, koji je (očekivano) prevladao.
Naravno, ne dopada se svima da se na stranicama tjednika pojavljuju »teške« teme s elementima konflikta, pa nam je na nedavno održanim domjencima, gdje pripadnici hrvatske zajednice imaju prigodu susresti se i porazgovarati o aktualnim temama, priopćeno u povjerenju – kako im je drago da je nedavna rasprava oko Dužijance, koja se vodila na stranicama našega tjednika, završena. I eto argumenta u prilog »laganih« tema. »Naši ljudi«, tvrdi se, ne vole rasprave, ne vole »svađe« u zajednici.
Međutim, premda je ljeto – i vrijeme, kako se to veli među novinarima, »sezona kiselih krastavaca«, uskoro se raspisuju izbori za nacionalna vijeća nacionalnih manjina u Srbiji. Pa će nam, s obzirom da će izbori biti, kako je najavljeno, održani na jesen, cijelo ljeto proteći u kampanji. A kampanje, kao kampanje, vrlo često baš i nisu jako »lijepe«. Mada ponekada mogu biti i zabavne. Ovisi kako tko gleda na njih. Bude tu i negativne kampanje, blaćenja konkurenata, različitih kritika osnovanih, a ponekada i neosnovanih, nesporazuma, oštrih argumenata i još oštrijih kontra argumenata. I što sad raditi? Pa, naravno, jedini je način i naša je zadaća poštovati načelo jednakosti prilikom izvještavanja o predizbornim kampanjama. I naravno, tako ćemo i postupati. Od trenutka kada budu raspisani izbori - ova »teška« tema imat će svoje redovito mjesto na stranicama tjednika. Ima već i sad priloga na tu temu, jer kao što to obično biva, i prije službenog raspisivanja izbora počelo je svrstavanje i kampanja prije kampanje već teče.
Naša je obveza osigurati sveukupni pravični i uravnoteženi pristup, odnosno osigurati prostor za svaku listu, pojedince i skupine koji se odluče kandidirati na izborima za Nacionalno vijeće hrvatske nacionalne manjine. Međutim, i sloboda izražavanja ima svoje granice – ograničena je u praksi potrebom da se zaštite ugled i prava pojedinaca. I nadamo se da će se toga svi i pridržavati.
J. D.
