Životinje, ta divna stvorenja koja druguju sa čovjekom od kada je svijeta, posjeduju jedno divno obilježje koje, na žalost, njihov »vječiti prijatelj« vjerojatno nikada neće imati. One ne znaju i ne mogu mrziti… Cijeli svoj životni put, u bilo kojoj vrsti pripadnosti, životinje proživljavaju na temelju instinktivnog nagona za samoodržanjem. Uz pojedine, još uvijek nepouzdano dokazane primjere svojevrsne pojave emocija, sve ostale komunikacije između sebe, ali i pripadnika drugih vrsta rješavaju posve instinktivno. U tom iskonskom osjećaju, koji ih nepogrešivo vodi milenijima evolucije, životinjski svijet nije, a nadamo se da i neće, otkriti fenomen toliko svojstven ljudskoj rasi. Zlo.
Životinja ubija drugu životinju, ali samo da bi se prehranila ili obranila potomstvo od uljeza, ali nikada to ne čini iz obijesti. Upravo ta riječ »obijest« vuče korijen iz engleske riječi »beast« koja znači zvijer, ali niti zvijeri ne ubijaju iz »obijesti«. Ubija samo i jedino čovjek.
Smrt malih pingvina: Prije izvjesnog vremena nekoliko malih pingvina, koji su predstavljali svojevrsnu atrakciju palićkog Zoo vrta, uginulo je od stranih tijela koja su nakon obdukcije pronađena u njihovim sićušnim tijelima. Ta strana tijela bili su čavli.
Stariji čitatelji će se vjerojatno sjetiti nekad popularnog crtića o malenom pingvinu Chilly Willy-ju koji je uvijek uspijevao nadmudriti svoje krupnije, snažnije neprijatelje koji su ga željeli pojesti. Da je »naše« pingvinčiće netko želio pojesti, to bi još mogli i nekako razumjeti, jer glad muti i najbistriji um, ali da ih je poželio samo ubiti, bacivši im smrtonosne čavle, to se ne može ničim opravdati. Jer Chilly Willy je ipak samo animirani lik iza čije mudrosti se krije genijalnost njegova ljudskog kreatora, ali maleni pingvinčići su imali samo svoj instikt, koji im ovoga puta nije pomogao. Daleko od svog prirodnog ledeno-polarnog okruženja, živeći svoj zatočenički život u srcu Panonske ravnice, instiktivno-obrambeni sustav im je, posve normalno oslabio. U nedostatku potrebe da se sami skrbe za hranu, prepušteni brizi dobrih domaćina na čelu s direktorom Ignacijem Tonkovićem, koji stalno upozoravaju posjetitelje kako životinjama ne treba ništa davati, nisu bili sposobni prepoznati zločince ljudskog lika koji su im servirali smrtonosni obrok. Da li su to bili odrasli ili nečija raspuštena djeca, sada to nije toliko važno, jer malih pingvinčića više nema. Ostao je samo tužni prizor njihovog ograđenog dijela u kojem su se brčkali u malenom jezercetu i simpatično sunčali na toplom kontinentalnom suncu, a na radost svih koji su došli posjetiti ih. Sada je, na veliku žalost , njihov prostor zlokobno prazan, ostavljajući tužni prizor zločina nad nevinim životinjama.
Apel ljudskosti: Kao i svake godine o prvomajskim praznicima tradicionalno će se put Palića, tog jedinstvenog bisera Panonske ravni, zaputiti rijeke vojvođanskih turista željnih užitka na najljepšem jezeru sjevera zemlje. U takoreći obveznom itinereru, vjerojatno, najznačajnija odrednica biti će jamačno i Zoo vrt, također svojevrsan dragulj naših krajeva. Neka ovaj tekst svima njima bude svojevrsan apel ljudskosti izražen u istinskoj ljubavi prema životinjskom svijetu koji živi u njemu. Dragi ljudi i djeco, ukoliko ne volite životinje nemojte ići u Zoo vrt (nadam se da u vašim programima to nije obvezno!), ukoliko ih pak volite nemojte ih ubijati željom da im iskažete ljubav. Gledajte ih, uživajući u njihovoj ljepoti, ali im nemojte ništa davati. Želite li na neki način pomoći, ukoliko ste u financijskoj mogućnosti, donirajte novčana sredstva na račun vrta i njima će životinje do kojih vam je stalo biti nahranjene. Kvalitetno i sigurno!
