Rukometni klub »Sonta« nakon višegodišnje stanke u protekle dvije godine, priprema mušku momčad za ligaško natjecanje. Od rujna će se bijelo-plavi uključiti u prvenstvo Treće lige Srbije, skupina Bačka. Za razliku od budućih utakmaca, Sonćani u svojim redovima neće imati veterane koji su već zagazili u peto desetljeće života i u kilaži prebacili stotku. Opredijelili su se za rad s mladima, osnova za stvaranje ekipe im je u rukometnoj sekciji OŠ »Ivan Goran Kovačić«. Trener Željko Apatinac brusi formu svojih pulena kroz naporne treninge i veliki broj pripremnih utakmica, najčešće protiv za klasu-dvije jačih utakmaca. Najstariji rukometaš i istinski lider golobradih momaka u ekipi je tridestjednogodišnji Dominik Pejić.
Voli sve sportove
Kako sam kaže, od djetinjstva voli sve sportove, ali rukomet je oduvijek plijenio njegovu najveću pozornost. Pomalo se sjeća igara najvećih majstora s prostora SFRJ koncem osamdesetih godina prošloga stoljeća, a jako dobro se sjeća igara Vatrenih iz devedesetih i njihovih majstorija. »Bio sam očaran igrama Smailagića, Ćavara, Perkovca i škvadre na Olimpijadi 1996. godine. Ipak, idol mi je jedan 'svemirac', Ivano Balić. Rukomet ozbiljno treniram od 2005. godine, tada je trener bio Zoran Kmezić. U našoj tadašnjoj ekipi igrali su iskusni rukometaši i u početku baš i nisam imao veliku minutažu. Sjedio sam na klupi i upijao svaki pokret iskusnih suigrača. Već u prvenstvu 2006./7. bili smo drugi na tablici, s velikim izgledima za plasman u viši rang natjecanja. Nenadano je došlo do pada u igri i velikog osipanja igrača, kasnije i do prestanka rada muške ekipe. Rijetki od nas bili su uposleni i zbog sve veće materijalne krize morali smo trbuhom za kruhom. Rješenje smo nalazili u odlascima na sezonske poslove u inozemstvo, poglavito u Njemačku, Italiju i Hrvatsku«, priča Pejić.
Ivan Andrašić
Opširnije u tiskanom izdanju
