Slučajno ili ne, tek su u nedjelju navečer u isto vrijeme, a na dva različita kanala, gostovali do nedavno bliski suradnici a trenutačno »ljuti« politički protivnici. Lider trenutačno najpopularnije stranke i prvi potpredsjednik Vlade u ostavci te »kandidat« za budućeg premijera Aleksandar Vučić gostovao je na televiziji Pink, a ministar gospodarstva u ostavci i nesuđeni reformator Saša Radulović, uz glavnog urednika NIN-a Milana Ćulibrka i predsjednika raspuštene Narodne skupštine Nebojše Stefanovića, gostovao je u emisiji »Utisak nedelje« na B92.
Na stranu to što se emisija na B92 skoro pa nije mogla niti gledati niti slušati od silnih smetnji na vezama, tema je bila provokativna: ima li ili nema reformi i tko su kočničari reformi, a gosti su u svakom slučaju bili dobro upućeni u temu. Radulović se fokusirao na planirane a neostvarene reforme u Vladi u kojoj je i sam bio, Ćulibrk je podsjetio na to da je reforma riječ koja se samo uporno ponavlja na ovim prostorima još od doba Ante Markovića, ali se one nikako ne sprovode, a Stefanović je tvrdio da, kada se priča o reformama, one ne postoje samo za one koji ih ne žele vidjeti.
Da podsjetimo - reforme za koje se zalagao Radulović i koje su bile dio ekonomske politike Vlade u ostavci su: regulatorna reforma – zakoni o stečaju, privatizaciji, radu i planiranju i izgradnji, smanjenje nameta na rad, zdravstveno osiguranje za sve i univerzalna socijalna zaštita, dovođenje u red 153 poduzeća u restrukturiranju, red u javnim poduzećima i rješenje problema bankarskog sektora, visoke razine problematičnih kredita i nepodnošljivo visokih kamatnih stopa za gospodarstvo.
Istini za volju i Vučić se, barem deklarativno, zalaže za ozbiljne reforme i stalno govori da nam slijedi težak period i mnogo rada, kaže i da su puno uradili, a da je više i bolje trebalo uraditi u ekonomiji. Kaže i da treba ojačati privatni sektor koji izdržava javni sektor. Ideja SNS-a je, kaže Vučić, da se do 30. lipnja donese paket reformskih zakona za popravljanje poslovnog ambijenta i najavljuje da će se za dva mjeseca donijeti ukupno 21 zakon – zakoni o radu, stečaju, državnim službenicima, bržem izdavanju dozvola. Nesumnjivo je, jasno je to Vučiću, kao i svima onima koji su bez posla i bez perspektive, da bi se reforme morale provesti. Osobito ako znamo da u javnom sektoru ima 771 tisuća zaposlenih ljudi i ako znamo da je većina njih dobila posao preko političkih stranaka. Nemoguće je, tvrde ekonomisti, a vidimo to i sami, funkcioniranje ekonomije kada je od ukupnog broja zaposlenih čak 46 posto u javnom sektoru, a koji skupa s umirovljenicima čine skoro dva milijuna ljudi na državnoj kasi.
Logičan je stoga potez SNS-a da ide u izbore i zatraži »podršku naroda za teške reforme«. Samo još uvijek nije jasno kako će se reforme nakon izbora provesti ako ovakav model pogoduje političkim strankama i je li moguće da se dragovoljno odreknu svojih privilegija? U mandatu Vlade na odlasku vidimo – to nije bilo moguće.
J. D.
