Josip Gobor je više od tri desetljeća vodio Zemljoradničku zadrugu u Svilojevu i usprkos sveopćoj propasti nekadašnjih zadruga, ova zadruga opstala je do danas. Godinama je na čelu Odbora za poljoprivredu u RPK Sombor i godinama pokušava skrenuti pozornost na probleme našeg agrara.
HR: Ove godine subvencije za poljoprivredu ostat će 12.000 dinara, što je isto kao i lani. No, u odnosu na način isplate velika je razlika, jer će poljoprivrednici dobiti 6.000 dinara, a preostalih 6.000 dinara dobit će, kako najavljuju u Ministarstvu poljoprivrede, kroz investicije. Kakav je vaš komentar na to? Hoće li poljoprivrednici trpjeti zbog toga?
Na pragu smo proljetnih radova i poljoprivrednici s pravom očekuju konkretne uvjete vezane za poljoprivrednu proizvodnju, pogotovu u spoznaji činjenice da je od prvog siječnja došlo do liberalizacije uvoza određenih poljoprivrednih proizvoda i hrane, što će vjerojatno umnogome zahtijevati i puno brže promjene u našoj poljoprivrednoj proizvodnji. Jasno je da bez investicijskih ulaganja nema napretka. To je u poljoprivredi još izraženije, s obzirom da su se u proteklih dvadesetak godina dogodile značajne promjene u načinu proizvodnje hrane. Kada je riječ o biljnoj proizvodnji, prije svega u razvoju mehanizacije, a isto tako i u stočarstvu , u posijednje vrijeme se sve češće spominje i robotika u poljoprivrednoj proizvodnji.
Ulaganje u takozvane lokomotive u poljoprivredi koje će vući naprijed je neophodno, ali mora se voditi računa da se kompozicija sastoji i od vagona i da sama lokomotiva za sebe nema svrhu. Možda razvojne bespovratne fondove i povoljne kredite ne bi trebalo stavljati u isti koš sa subvencijama, jer se pojam investiranja odnosi na duži rok i povrat uloženog treba se vratiti u dužem periodu, a ne za jednu ili dvije godine.
Inače, poznato je da u našim selima sada imamo nekolicinu »sposobnih« poljoprivrednika, a ostali su iz dana u dan sve više »nesposobniji«.
Zlata Vasiljević
Opširnije u tiskanom izdanju
