Kad se govori o naivnoj umjetnosti koja se javlja šezdesetih godina među bunjevačkim Hrvaticama, nije moguće ne spomenuti stvaralaštvo Marge Stipić, samouke slikarice i kasnije slamarke, od 1961. pa sve do smrti članice HKPD-a »Matija Gubec« iz Tavankuta, te redovite sudionice Prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu. Krajem prošle godine tavankutska je udruga obilježila stotinu godina od njezina rođenja.
Marga Stipić rođena je 3. studenoga 1913. godine u Tavankutu, u siromašnoj poljodjelskoj obitelji. Otac joj je poginuo u Prvom svjetskom ratu i to je odredilo njezin životni put. Iako željna učenja i odlična učenica, završila je samo četiri razreda osnovne škole. Od samoga početka rada Likovne kolonije u Tavankutu, Marga Stipić je njena sudionica. Od djetinjstva sklona crtanju, prvi je u njezinu hobiju podupire Ivan Jandrić, nastavnik likovne kulture u tavankutskoj osnovnoj školi, u kojoj je ona radila kao poslužiteljica. Na poziv utemeljitelja Likovne kolonije u Tavankutu, ona se zajedno s Cilikom Dulić Kasiba i Anom Milodanović uključuje u rad kolonije i izlaže svoje radove prvi puta s ostalim sudionicima 1962. godine u Tavankutu. Od tada je najviše slikala uljanim bojama ili temperom na lezonitu, dok se izradom predmeta i slika od slame počela baviti od druge polovice sedamdesetih godina.
Opširnije u tiskanom izdanju
Ivica Dulić
