Postavljena nedavno na sceni zagrebačkog kazališta »Histrion«, gdje tamošnju publiku upoznaje s egzotičnim mikrosvijetom hrvatskog subetnikuma na sjeveru Bačke, predstava »Bunjevački blues« stigla je prošloga tjedna i do njezina »originalnog« ishodišta u kojem je smještena njezina radnja. Stigla je do Sombora i Subotice, gdje je gostovala na sceni somborskog, a potom i subotičkog Narodnog kazališta, zabilježivši u sve tri izvedbe dobar interes publike.
Sudeći po reakcijama tijekom njezine izvedbe i završnom pljesku, predstava nastala prema knjizi priča »Prid svitom – saga o svitu koji nestaje« subotičkog književnika Tomislava Žigmanova, a u režiji zagrebačkog glumca podrijetlom iz Subotice Vlatka Dulića, dotaknula je »domaću« publiku, osobito onaj dio gledateljica i gledatelja koji još pamti u drami opisani nestajući svijet.
Nakon predstave razgovarali smo s publikom u Somboru i Subotici, te donosimo njihova mišljenja o »Bunjevačkom bluesu«. Naime, teme i u predstavi otvorena pitanja, život kakav se nekad živio, originalna glazba, a povrh svega materinski govor, sve to skupa prikazano na sceni, publika je prepoznala kao priču koja govori o njima i njihovim precima, uz zaključak kako je ovaj kazališni događaj pokazao da bi se komadi hrvatskih autora iz Vojvodine trebali češće igrati na »daskama koje život znače«.
Cecilija Miler: »Dopala mi se predstava. Pročitala sam knjigu po kojoj je rađena, tako da su mi poznate i priče koje su obrađene u ovom kazališnom komadu. Zanimljivo ih je bilo vidjeti na ovakav način.«
Željko Šeremešić: »Upravo sada poslije predstave hoću Tomislavu Žigmanovu poslati poruku da bi ovu predstavu trebalo pogledati još jedanput da bi neke od priča u ovoj predstavi sjele na pravi način.«
D.B.P./ Z.V.
Opširnije u tiskanom izdanju
