Lijepo je bilo biti vojvođanskim Hrvatom prošloga tjedna u Zagrebu. Mali tjedan hrvatske manjinske zajednice s ovih naših prostora započeo je u ponedjeljak otvorenjem Interlibera, 36. međunarodnog sajma knjiga i učila na kojemu je na štandu Hrvatske matice iseljenika predstavljeno nakladništvo hrvatskih manjina i hrvatskih knjiga izvan Hrvatske. Potom su u četvrtak i petak na središnjoj pozornici u paviljonu 6 uslijedila predstavljanja nakladništva hrvatske manjine u Srbiji, te promocija Leksikona podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca, veoma uspješna i vrlo posjećena predstavljanja koja su u publici okupila i brojne Zagrepčane podrijetlom iz Vojvodine. Također, zahvaljujući agilnosti predstavnika hrvatske manjinske zajednice u Srbiji, realiziran je organizirani posjet Interliberu pa se u sajamskim paviljonima mogao čuti prepoznatljiv dijalekt govora Hrvata iz Subotice, Tavankuta, Lemeša, Stanišića, Sombora, Plavne...
A tek kada je u petak navečer na sceni »Histrionskog doma« u Zagrebu Vlatko Dulić, redatelj i glumac kazališne predstave »Bunjevački blues« rađene na osnovi teksta Tomislava Žigmanova, prodivanio na pravoj bunjevačkoj ikavici, skupa sa svim ostalim glumcima na njenoj praizvedbi ispred do posljednjeg mjesta ispunjenog gledališta, »svit« koji pomalo nestaje zauvijek je ostao sačuvan u analima hrvatske dramske umjetnosti.
Književnost, publicistika i kazališna scena na najljepši kreativni način predstavili su ovo naše podneblje hrvatske dijaspore u Republici Srbiji, predočavajući braći iz matične države svoju pripadnost i privrženost Hrvatskoj. Njegujući u svojim djelima hrvatski jezik, ikavski dijalekt, narodne običaje i folklor, autori pisane riječi ovdašnje hrvatske manjinske zajednice svojom plodnošću brojnih objavljenih naslova prednjače pred Hrvatima iz Austrije, Mađarske, Slovenije, Italije, Slovačke, Bosne i Hercegovine, ali i pred udaljenom dijasporom iz Argentine, Čilea, Urugvaja, Kanade, Južnoafričke Republike...
Naša je grana mala, al' je fina... poznati je stih pjesme Zvonka Bogdana, po kojoj su nas do sada ponajviše prepoznavali izvan naših teritorijalnih granica. Nakon ovakvog reprezentativnog tjedna u Zagrebu, adekvatno popraćenog pozornošću hrvatskih tiskanih i elektroničkih medija, mnogi će uvidjeti kako ta naša grana i nije baš tako mala. Da je mala ne bi na nju stalo stotine tiskanih knjiga, brojni tomovi objavljenih leksikona, kazališne predstave, veliki broj održanih koncerata i glazbenih festivala, izložbi slika i brojnih drugih kulturnih aktivnosti.
Al' je još uvijek fina!
D. P.
