Institucija Pokrajinskog pučkog pravobranitelja ustanovljena je 2002. godine, od kada djeluje kao neovisno i samostalno tijelo koje skrbi o zaštiti i unapređenju ljudskih prava i sloboda svake osobe, zajamčenih Ustavom, potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima, općeprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, zakonom i propisima Autonomne Pokrajine Vojvodine. U povodu 10 godina postojanja i rada ove institucije, u utorak 19. studenoga u Skupštini APV održana je svečana akademija. Tom smo prigodom razgovarali s Aniko Muškinja – Heinrich, pokrajinskom pučkom pravobraniteljicom, o stupnju poštovanja i ostvarivanja ljudskih i manjinskih prava danas, deset godina poslije.

 

 

 

HR: Za deset godina postojanja, u kom području zaštite i ostvarivanja ljudskih prava možete reći da je institucija Pokrajinskog pučkog pravobranitelja postigla najviše uspjeha?

Naš je rad teško mjerljiv, općenito je teško mjeriti ostvarivanje ljudskih prava i njihovo unapređivanje. Ako bih rekla kako se poboljšalo stanje u ostvarivanju ljudskih prava, svi bi me pitali – pa kako kada to nije vidljivo, ali opet nije ni da se nije poboljšalo. Smatram kako uspjeh jest postignut, jer da se to nije dogodilo, za ovih deset godina našeg postojanja ne bismo niti obilježavali ovaj dan. Kvaliteta našeg rada je znatno poboljšana, a i kvaliteta pritužbi i predstavki, što znači da građani sada znaju kada nam se mogu obratiti. Stalno smo ukazivali na to da nam se ne obraćaju pritužbama na rad pravosudnih tijela, pritužbama na ponašanje svojih susjeda, na rad banaka... Sada građani znaju kada da nam se obrate i naš najveći uspjeh jest to da su sagledali kako su ljudska prava njihovo najveće bogatstvo i da se trebaju boriti za njih. Unatoč svemu građani se obraćaju u malom broju, iako smo doista neformalni, naši se postupci ne vezuju za rokove, čak i kada prođe predviđeni rok od učinjene povrede mi ne obraćamo pozornost na to nego izlazimo u susret građanima. Činjenica je da građani budu toliko razočarani u odnosu s tijelima uprave da više nemaju nade ni nama se obratiti.

 

Ankica Jukić-Mandić

 

Opširnije u tiskanom izdanju