_18-11-13-08-50-13.jpg)
»Zlatni dukati«, kako to poznato zvuči! Tako mi zvoni u slušalici kada su me zvali u Tenju na jubilarnu 10. manifestaciju »Slavonijo u jesen si zlatna« i poručuju – u četiri dana bit će tu za svakoga ponešto, a prvu večer sviraju »Zlatni dukati«. Znamo se, susretali smo se po raznim smotrama i festivalima, a prisjetim se, pa traju već dugo, dugo, i zavirim u Google, vidim od 1983. Bože, pa to je punih 30 godina, i čim sam sreo Stanka Šarića, njihova frontmena, čestitam mu jubilej, a onda smo sjeli i divanili.
.jpg)
HR: Kroničari tvrde kako djelujete od 1983. godine, pa bi, to bilo trajanje punih 30 godina na hrvatskom glazbenom nebu. Međutim, pamtim još jedan datum, u »Lisinskom« ste 14. studenoga prošle 2012. godine obilježili 25. godišnjicu profesionalnog djelovanja?
Sve je točno, dakle prvi počeci »Zlatnih dukata« sežu u sad već poprilično daleku 1983. kada smo u nešto drukčijem sastavu objavili nulti album »Ni sokaci nisu što su nekad bili«. U tadašnjoj postavi od sadašnjih članova smo bili jedino basist Mato Lukačević i ja, a 1987. godine na nagovor tadašnjeg člana Stjepana Bogutovca odlučujemo krenuti u »profesionalne vode«, dakle počinjemo živjeti isključivo od sviranja, pa smo tako evo lani proslavili i 25 godina profesionalnog djelovanja obilježivši to velikim slavljeničkim koncertom u dvorani V. Lisinskoga u Zagrebu.
Slavko Žebić
Opširnije u tiskanom izdanju
