»Hajde sine, jedi špinat, pa da imaš velike mišiće kao Popaj«, govorio sam, kao što su govorili i govore mnogi očevi, a jedno od aktualnih pitanja je i što kažu ekonomski eksperti glede novih gospodarskih mjera koje trebaju oživjeti i ojačati mišiće srbijanskog gospodarstva. U posljednjih dvadest godina naslušali smo se priča kako je ekonomska situacija teška, a sada se kao uzroci navode nizak gospodarski rast i visok proračunski deficit.
Za postizanje snage Popajevih mišića srbijanskog gospodarstva trebat će puno truda, zbog problema bolnog rješavanja sudbine poduzeća u rekonstruiranju, koje čeka privatizacija ili stečaj. To su poduzeća koja su prošla lošu privatizaciju, a koje injekcijama poticaja u životu održava država. Dakle, kao glavni uzrok slabih mišića srbijanskog gospodarstva ističe se provedena katastrofalna privatizacija, jer državu, prema procjeni Svjetske banke, poduzeća u rekonstruiranju godišnje košataju 750 milijuna dolara, a radi se o poticajima iz državne kase, što je ogroman trošak i generator proračunskog deficita.
Krenula je priča političara na vlasti kako će se najavljenim mjerama protiviti svi koji su živjeli na leđima poreznih obveznika i građana Srbije, te da će se završiti s bacanjem novca u bunar, što naravno, na prvu loptu, zvuči razumno, ali izgleda da će manje špinata moći kupovati samo radnici, koji nisu odlučivali ni o prodaji tvrtki, kao ni o
poslovanju tijekom restrukturiranja.
Ništa novo, riječ je o privatnom i javnom. Ako razmislimo, možemo ustvrditi kako je, primjerice, srednji vijek »živio« bez isticanja profita, ali da smo nakon ekonomskih revolucija i pojave privatnika stigli do danas, gdje osim profita ništa ne postoji – profita, koji je postao veći od života u ovo doba dominacije neoliberalne ekonomije. Očigledno je kako to stvara probleme i da javnost strada, a za socijalne konzekvence izgleda da nikoga nije briga. U povijesti su ljudi koji su bili gladni imali što reći o načinima gospodarenja i odnosa u društvu. Danas u svijetu jača otpor nezadovoljnih, gladnih, prevarenih i diskriminiranih, a treba znati kako se revolucije nikada nisu slučajno
dogodile.
Nadam se kako se ove ekonomske mjere neće završiti slično kao rezultat istraživanja predškolaca, kada su djeca za isti proizvod »McDonaldsa« koju su konzumirali, rekla da je hrana u ambalaži tvrtke bolja od one koja je poslužena u običnom papiru.
Z. S.
