Početak studenoga posvećujemo obilježavanju Svih svetih, blagdana tijekom kojega se sjećamo naših dragih pokojnika obilazeći njihove vječne kuće. Buket cvijeća, upaljeni lampion ili svijeća, lijepa su gesta tradicionalnog obilježavanja posjeta grobovima, no nije u tome sve. Jedini nobelovac nekadašnje zajedničke države Ivo Andrić svojevremeno je mudro primijetio i zapisao kako je odnos prema našim pokojnicima odnos prema nama samima. Zamislimo se, barem na trenutak, nad ovim mudrim riječima i pokušajmo ih otjelotvoriti boljim i brižnijim odnosom prema dragim osobama koje smo ispratili s ovoga svijeta, ali ne samo odlascima na groblje, nego i brojnijim spomenima i sjećanjima na njih. Jer, osoba živi dok živi i riječ o njoj. Upravo zbog toga je vrijedno sjećati se i velikana hrvatskog življa na ovim prostorima, njegujući spomen na njih i njihovo besmrtno djelo. Godina na izmaku ostat će upamćena između ostalog i obilježavanjem 100. obljetnice rođenja hrvatskog pjesnika Alekse Kokića i 125. obljetnice smrti hrvatskog pisca i biskupa Ivana Antunovića, približavajući njihovo životno djelo mlađim generacijama koje bi u budućnosti trebale čuvati uspomenu na njih.
Jer, djela onih kojih više nema među živima, ostaju živjeti dugo nakon njihove tjelesne smrti, ostavljajući nam u amanet nastavljanje plemenitih ideja.
Stoga u duhu svetosti današnjeg blagdana neka se svi zamislimo na prošlosti koju su stvarali naši upokojeni preci, članovi najuže obitelji, prijatelji i poznanici i svojim doprinosom budućnosti ne dopustimo zaborav njihova zemaljskog postojanja. Obilaskom njihovih vječnih kuća osnažit ćemo još više duhovnu vezu s njima, a konkretnim postupcima na jedan lijep način materijalizirati njihovo postojanje u nama.
Jer, da nije bilo njih ne bi bilo niti nas...
D. P.
