Razgovarajući nedavno s akterima hrvatske manjinske političke scene u Srbiji, dotaknuli smo se i teme o reciprocitetu glede zaštite prava manjina. Saznali smo kako je princip reciprociteta isključen kao misao vodilja ili princip na svim formalnim sastancima na kojima se razgovara o pravima srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji.
To je sasvim logično. Jer nisu sve manjine iste. Tako prema jednoj sociološkoj klasifikaciji manjine mogu biti asimilacionističke, pluralističke, secesionističke i borbene. Asimilacionistička manjina teži utapanju u prevladavajuću kulturu i stapanju sa širim društvom, pluralističke samo zahtijevaju trpeljivost prema svojoj različitosti, žele političku i ekonomsku jednakost i žele očuvati svoj nacionalni identitet, secesionističke manjine teže pripajanju državi matičnog naroda, a borbene manjine teže dominaciji. Niti uređenost pojedinih država i dominantna politička kultura nisu iste, niti je povijest i priroda odnosa između većinskog naroda i pojedinih manjina ista. Događanja u svezi s udžbenicima tzv. »novih« manjina u Srbiji pokazuju kako odnos države, odnosno onih koji su na vlasti (nebitno iz koje političke opcije), nije isti kao spram nekadašnjih narodnosti odnosno »starih« manjina. Nesumnjivo je da događaji iz skorije prošlosti, u kojima su narodi bivše Jugoslavije bili na suprotnim stranama, i dan-danas utječu na percepciju dijelova tih naroda sada u manjinskom statusu. O tome nam svjedoči i ovotjedna rasprava o prvom predsjedniku samostalne Republike Hrvatske Franji Tuđmanu koja se vodila u klupama Narodne skupštine Republike Srbije.
Svojedobno je srbijanski predsjednik iz »demokratske« ili »građanske opcije« Boris Tadić tijekom posjeta Bačkom Monoštoru kazao kako se nada da će uskoro i Srbi i Hrvati učiti povijest iz istih udžbenika. S druge strane, lideri aktualne vlasti iz nekadašnje »radikalske« danas »naprednjačke opcije«, ili da kažemo »nacionalne«, su tijekom posjeta Hrvatskoj rekli kako se zasigurno Srbi i Hrvati neće složiti oko interpretacije skorije povijesti. Iz današnje perspektive čini se kako su naprednjaci realniji i iskreniji. Je li onda realnije očekivati da ova politička opcija konačno riješi i dugogodišnji problem udžbenika za nastavu na hrvatskom jeziku? Hrvatsko nacionalno vijeće uradilo je veliki dio posla. Ostalo je samo da država ispoštuje svoje zakonom propisane obveze.
J. D.
