Nakon višesatnog oštrog sučeljavanja argumenata u Skupštini Vojvodine, u ponedjeljak je usvojena Deklaracija o zaštiti ustavnih i zakonskih prava Vojvodine. U Deklaraciji se, među ostalim, konstatira »pojava višestruke povrede ustavnih načela i zakonskih regulativa u odnosu na prava i nadležnosti tijela i institucija u AP Vojvodini«, a predsjednik vojvođanske Vlade Bojan Pajtić je rekao kako »oni koji misle da će Vojvodina šutjeti, jako griješe«. Deklaracija je politička poruka kojom pokrajinska administracija jasno zahtijeva od republičke da se poštuju zakoni i Ustav. Pitanje je hoće li republička vlast čuti tu poruku.
Stanimo sad na loptu. Nisu u pitanju suhoparni »birokratski« zahtjevi i pravne akrobacije, nego, jednostavno rečeno, Deklaracija prije svega ukazuje na to da oni koji žive u Vojvodini imaju pravo na gospodarski razvoj, kao i pravo da im se vrati ono što su zaradili. Inzistira se na poštovanju obveza prema pokrajini.
Predsjednik Skupštine Vojvodine Istvan Pasztor je rekao kako postoje otvorena pitanja o kojima se više ne može šutjeti, jer »leđima smo dodirnuli zid«.
Usvajanje Deklaracije pratila je i priča o navodnom separatizmu, koja je stizala i bila podgrijavana od oporbenih stranaka u Vojvodini – SNS-a, SPS-a i DSS-a, što jest besmislica, jer građani i građanke Vojvodine, kako to već ponavljaju i vrapci na grani, ne žele drugu, nego drugačiju državu.
Pričom o separatizmu skreće se pozornost s bitnoga, a to je da u Srbiji treba doći do redistribucije korištenja resursa, ali i odgovornosti, na relaciji republika-pokrajina.
Posljedice usvajanja Deklaracije mogu biti različite. Povoljna bi bila kada bi republička vlast počela rješavati otvorena pitanja nespornih obveza prema pokrajini, a nepovoljna bi bila u slučaju da se pitanje Kosova, kao negativan efekt, amortizira kod onog dijela srbijanske desno okrenute javnosti, usmjeravanjem prema vojvođanskoj vlasti, koju taj dio javnog mnijenja ionako doživljava kao izdajničku.
Položaj i autonomija Vojvodine još će dugo ostati u fokusu interesa, pred Ustavnim sudom je počela rasprava o Statutu Vojvodine, a prisjetimo se da je ova najviša sudska instancija prije godinu dana proglasila neustavnim veći dio Zakona o nadležnosti Vojvodine, čime je ukinula više od dvadeset nadležnosti pokrajine.
A moglo bi biti jednostavno, jer mi nije jasno zašto se Vojvodina ne promovira kao kulturni i politički brend Srbije? Tako lako, a oni koji su sada na vlasti da su ovako govorili i radili prije dvadeset godina, ne bi nas stigle strahote i nevolje. Valjda nećemo morati čekati toliko godina pa da kažemo kako se i o Vojvodini moralo pričati drugačije, još onda.
Z. S.
