Rođeni Somborac, Vladan Čutura je prije dvije godine diplomirao komparativnu književnost i hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje trenutačno pohađa poslijediplomski studij književnosti. Od školske 2012./13. godine, u okviru programa hrvatske nastave u inozemstvu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, predaje hrvatski jezik i književnost u OŠ »Matija Gubec« u Tavankutu i srednjoj Politehničkoj školi u Subotici.
HR: Kako ste se opredijelili za studiranje hrvatskoga jezika i književnosti?
Uvijek na to pitanje ponudim jednostavan odgovor − nisam se ja opredijelio, nego su me »zadužile« knjige koje sam oduvijek čitao. Interes za knjigom kod mene je bio prisutan od najranije dobi − još kao djetetu najdraži dar bila mi je knjiga, nakon injekcije ili, na primjer, vađenja zuba bez plača i histerije. Prvo ozbiljnije štivo koje me je oduševilo bio je roman Julesa Verna »Put oko svijeta za osamdeset dana«, u četvrtom razredu osnovne škole, i otada ne prestajem čitati, a da ću studirati književnost znao sam od trenutka kada sam, kao srednjoškolac, dovršio čitanje Kafkine pripovijetke »Preobražaj«. Ipak, studij mi je pokazao da književnost nije nimalo »naivna« stvar, tako da mi je danas pomalo žao što ni jednom književnom tekstu ne prilazim kao razbibrizi i zabavi. Ako pročitate »Banket u Blitvi« Miroslava Krleže ili, npr., Sebaldove »Saturnove prstene« razumjet ćete o čemu govorim.
D.B.P
Opširnije u tiskanom izdanju
